Pošli smo u nepoznato. Znamo samo da ćemo danas otići i vratiti se,
a kako idemo, ne znamo. Prolazimo pored gradilišta Beograd na vodi.
"Dunave, Dunave, moje more..." kaže pjesma.
Lijep je pojas makova u poljima...
Skrećemo za Trešnjevac, 13 km od Kanjiže i 15 km od Sente, gdje je
održana Senćanska bitka. U praistorijsko doba Trešnjevac je bio nastanjen,
a prvi pisani dokumenti potječu iz 1271. godine i pominje se ime Gornji
Adrien – Feel Adrien, da bi kasnije dobio naziv Tetehedeš, Šipošfalva
ili Zakofelde-Zakievo zemljište, Uzunovićevo, Oromheđeš i Trešnjevac.
Trešnjevac je imao 2002. godine 1923 stanovnika, 95 % je mađarske,
a 5 % srpske, hrvatske i drugih nacionalnosti.
Naš domaćin je Jadranka Balaš. Ulazimo u rimokatoličku crkvu
Sv. arhangela Mihaila, s lijepim vitražima, izgrađenu 1912,
rekonstruiranu 2012.
Vodi nas prvo u crkvu, pa šetamo do
seoskog doma, Faluha, ispred kojeg je stub zbratimljenih naselja.
Tu se održavaju kulturne manifestacije i takmičenja u njegovanju
mađarske tradicije.
Ukrcavamo se u „špeditere“, prikolice koje vuku lijepi konji,
sa balama sijena za sjedenje.
Obilazimo najljepšu baštu Srbije, o čemu ćemo posebno pričati.
Kreativna kuća Ulmus, drvodjelje Ištvan Erdelji, koji pravi
tematske skulpture. Evo i naših domaćina :)
Nastavljamo vožnju špediterima, kao vremeplov kojim se vraćamo
50 godina unazad. Sve smo voćke vidjeli, samo trešnje malo...
Svejedno, ime sela je lijepo.
Post je objavljen 05.06.2017. u 06:00 sati.