U jutru koje dođe tiho
poput najnježnijeg dodira
protežem svoje umorno tijelo
ustajem u novi dan!
Novi je dan,novi list života
nova stranica neispisane knjige
nova nada,novo poglavlje
i novi put ka negdje!
Putujem i pričam
razgovaram sama
tražim odgovore
na postavljena pitanja.
U suncu ,u kiši u oblacima
gledam i čujem glas
novi nježan glas
kojem sam pristala da me vodi.
To je moj glas,moj unutarnji glas
koji tiho šapuće:
Idi i ne okreći se!
Jer sutra je opet novi dan!
Opet nova stranica koju moraš
ispisati sretnim slovima,
Post je objavljen 20.05.2017. u 15:53 sati.