''Kad se kule ruše... ne čuje se glas.'', a iz zlatnog oka visećeg sunca hladnoća obavija bezuspješan pokušaj spajanja sa svim dijelovima tvoje svjetlosne godine koju prizivaš za nas.
Raspadam se na dijelove, svaki put kad otvorim oči, odlazim u nepovrat vremena, a ono lomi tvoje riječi i servira ih na pladnju, onako slatke i medene, a tako daleke..
Kad bih ponovno mogla voljeti, nasmiješila bih se samo tebi kojeg sam vidjela sinoć u snu, hoćeš li biti moja romantika, sanjana i doživljena, nerealna i stvarna?
Ti, budi mi romantika na mekoj travi i uvelom lišću od prošle jeseni, budi romantika moje duše onih divnih planina iz mašte i završetak jednog dugog puta, za početak nove staze, neotkrivene, šumovite, neprohodne, toliko različite, a opet toliko mi bliske.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-28-9
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.