mala,no fascinantna okićena rupa u stijenju, pred nekoliko milijuna godina ovuda je krenula ličanka, i ostavlja još dan-danas kapljice koje će za daljnje tisuće godina postati milimetar čarobnih zavjesa.
ako pretjerujem s fotkama nek mi se oprosti, bilo je to čudesno putovanje kroz zemljine nosne rupice ;) i biti tako mali, mali u ovoj divoti
alien? predator? ripliiii, gdje siii??!!.... i ovdje postoji fontanica i bazenčić za bacanje sretnih novčića. ovaj put su prirodni, a ne barokno nakinđureni...je li moj trbušek sposoban da se provuče kroz ovu luknju?... zanimljiv eksponat, vrrrlo zanimljiv ;)
podzemni borobudur... ovako se nižu eoni.. i stvaraju čipke, zavjese, dvorane... stupove, tajne prolaze...kad se spoje nebo i zemlja
ne, ne, ovu gomilicu dolje nisam ja napravila, ha, ha!...svetište nekog drevnog plemena?? ne. posebni dio za snimanje vinetua . inače se ne smije snimati s blicevima, no snimateljska ekipa je dobila posebnu dozvolu, pretpostavljam za debele nofce, i jednu totalno nezanimlljivu dvoranu koja nije imala naročitih -tita i -gmita... ovo je izvor, tko zna iz kojih dubina... ni trenutka nije nedostajalo svježeg zraka, ovdje se prostorije očito dobro luftaju
katedrala... djeva Marija okružena gnomima... sfinga se odmara među podanicima...dodir gornjeg i donjeg svijeta... i ove će kapljice jednom postati stijena... kao ove draperije na zidu...