Predizborna kampanja samo što nije gotova. Još par ura i gotovo. Dobro, imamo i sučeljavanje na kojemu u par minuta treba nešto pametno reć što nije baš lako. Prekosutra su izbori.
Zanimljivo kako je kampanja protekla relativno mirno, bez pravih ''slučajeva''. Vrtili smo se ko oko vruće kaše. Stalno neke studije, planovi, strategije, nije bilo puno prilike za zagrebat do srži problema i raspravit do kraja. Programi su puni vrtića, jednosmjenskih škola, POSova, dvorana, prireza, subvencija i tako u nedogled. A protekla garnitura je ostavila petnaestak ''slučajeva'' neodrađenih, nezavršenih, nepostavljenih, zajedničkim nazivnikom sve ''ne'' projekata koje treba u hodu preuzet i nastojat što skorije riješit. Nekoliko tih slučajeva su uistinu ključni slučajevi s kojima se nije za igrat, jer imaju nesagledive posljedice za kvalitetu života na ovom području, em mogu imati ozbiljne posljedice na stanje gradskog proračuna.
To su prije svega Grabovica, odlagalište smeća na kojemu ništa nije učinjeno u proteklih 16 godina osim što se poboljšalo upumpavanje procjednih voda u sliv Omble. Iako se i županijska i gradska garnitura predizborno samo hvale uspješnošću svojih mandata, a jedna od osnovnih zadaća i gradske i županijske uprave bila je i jest iznać rješenje zbrinjavanja otpada. Ne da nijesu riješili, nego nijesu niti ozbiljno sjeli i razgovarali o tom prizemnom problemu. Ne znam što o problemu misle oni koji imaju malo ili nimalo podataka, ali uvjeren sam da idemo prema izvanrednom stanju u svezi smeća i da će biti potrebno donosit i provodit izvanredne mjere.
Drugi predizborni transparent je pročistač za vodu. Tu su ljudi s pravom osjetljivi jer niko ne voli doma na špinu dobit vodu s fundačom. Iako smo već mogli imat i bistru i čistu vodu s minimalnom mogućnošću zagađenja i to po cijeni od 0,00 kuna (ništa kuna i ništa lipa) pamet političara opće prakse je to deklarativno odbacila i vratila nas u varijantu bistra voda - možda, čista voda - teško!!! I uz brojne peripetije krenulo se u izgradnju i opremanje membranskog pročistača za vodu francuskog proizvođača. Ovo ''membranskog'' jako mudro zvuči, ali membrane nisu ništa drugo do saćasto prešani fišeci od papira kroz koje se filtrira voda. U projekt se krenulo kroz postupak javne nabave prepun nejasnoća pa i nestanaka dijela natječajne dokumentacije drugih ponuđača e da bi na kraju odabrana bila firma poznata po pituravanja tunela i brodova, a da bi sad u poso bio angažiran i domaći podizvođač poznat iz nekih ranijih lokalnih priča. Ne znam kako će nas opiturat. Nejasno je gdje i kako će se ispuštat otpadne (prljave) vode nastale pročišćavanje, a ne zna se ni gdje i kako će se sušit mulj sakupljen na membranama te gdje će se odlagat. No o tome će se vjerojatno raspravljat ne nekim drugim izborima. U svakom slučaju završetak ovakvog pročistača s manjkavom dokumentacijom samouvjereno je najavljivan za svibanj ove godine, pa je onda govoreno o početku srpnja, pa su novinari odvedeni na izlet u Pariz, pa je objavljena vijest da je pročistač stigo na lokaciju (valjda da mogu naplatiti ugovorenu tranšu). Službeno, za unutarnju upotrebu, radovi kasne oko 100 dana (više od 3 mjeseca). Optimistična predviđanja govore o koncu godine, a nezavisni stručnjaci bi bili sretni ako bi sve bilo u funkciji do sezone 2018. Istina je, nadajmo se, negdje između, ali ipak znatno iza reklamiranog roka i znatno iza ovih izbora. Pa bi na koncu trebali bit sretni što ćemo na koncu dobit pročistač. Siguran sam da ćemo svjedočit velikoj festi, neko će pustit vodu, a ovi detalji nikoga neće interesirat. A trebali bi!
Prvo i osnovno, nećemo dobit čistu vodu nego bistru vodu. Ta voda će i dalje sadržavat bakterije i otopljene kemikalije - ma što to značilo. Možda će to bit hranjivo, ali to je mala vjerojatnost. Zasigurno će to i dalje biti opasno, ali ovog puta nevidljivo.
Drugo, šef svih šefova kad je ovaj projekat u pitanju je već uhvaćen u laži. Priče da će pročistač sufinancirati EU su se pokazale ipak samo priče. Znači možemo očekivat cijenu pročistača u našoj cijeni vode.
Treće, nitko ne zna koliki će bit operativni troškovi pročišćavanja te koliko će ti troškovi povećat cijenu vode.
I četvrto, spomenuo sam negdje ranije one papirnate fišeke. Kakve sad veze imaju fišeci? Takve što je to potrošni materijal pa smo dok je pročistača ostali u braku s proizvođačima fišeka. Pošto? Ko to zna!
I tako nam se bezočno laže o pročistaču proglašavajući se ne malo svecem u brizi za zajedničku dobrobit, a s druge strane istina je tek da se na pročistaču radi (nisu još gotovi ni temelji) a sve ostalo je difuzno, pa i provizije ……
99% građana Dubrovnika uopće nije znalo da nam voda iz Komolca stiže tunelom kroz Srđ koji izlazi negdje iza Vodovoda. I tako to od pedesetih prošlog stoljeća. Do tad je stizala starim vodovodom (konalom) izgrađenim u 15. stoljeću. A tunel je posto moderan kad se počelo govorit i golfu na Srđu te navodnoj mogućnosti kontaminacije vode procijednim vodama koje bi mogle sadržavat umjetna gnojiva, zaštitne kemikalije, fekalije, deterđente i svašta još. Jedan od rezultata studije utjecaja na okoliš, koja je u međuvremenu oborena, bila je obveza ''zacjevljenja'' tunela. ''Zacjevljenja'', jako mudro zvuči. A o čemu se ustvari radi?
Vodoopskrbni tunel je vrlo skučen. Moro bi smršavit za provuć se. Pitajte novinare, i tamo ih je šef svih šefova vodio. Voda ne teče slobodnim padom niz tunel već kroz betonsko korito dimenzija otprilike 60 x 80 cm koje je poklopljeno betonskim poklopnicama međusobno fugiranim cementnim malterom. Dakle, tunel je već ''zacjevljen'' ili ''ocjevljen'', betonskom cijevi kvadratnog presjeka. Te nesretne poklopnice se mogu dodatno impregnirat suvremenom hidro izolacijom čime je prodor procijednih tekućina u unutrašnjost konala nemoguć! Postavljanje dodatne cijevi od stakloplastike po nekima promjera od 80 cm u preostali prostor tunela potpuno je nepotrebno, a po riječima stručnjaka čak i teško izvedivo. Nejasno je gdje će se cijev postavit, kako će se učvrstit, jer metar dužni cijevi pune vode ima masu od oko 500 kila? I ako se ta cijevčina i uspije montirat, i ako izdrži punjenje vodom, kako će se kasnije moć uć u tunel kad se i sad jedva može?? Da bi mogli odgovorit na sva ova uglavnom hidrotehnička i građevinska pitanja Vodovod je za izvođenje ovih radova vrijednih oko 12.000.000 kuna povjerio firmi kojoj je specijalnost elektromehanika, automatika, regulacije, instalacije i sl. Internet stranice su im u izradi. Inače, poznata je po dugoročnim sporovima s Vodovodom i konačnom nagodbom u iznosu od 4.200.000 kuna koje je platio Vodovod, naravno. Meni je drago da ekolozi vode tako osjetljivu firmu ko što je Vodovod. Samo me čudi da pored zaštićenog konala u koji ništa ne može procurit nisu na kraju tunela primijetili dvije velike ukopane gustijerne koje se pune spornim konalom i od kojih svaka prima po 25.000 kubika (25.000.000 litara), a iz kojih voda teče na naše špine. To je sve super, ali super nije to što voda u gustijernama ničim nije zaštićena od mogućih procijednih voda budući strop gustijerna nije ništa drugo do masiv Srđa. I tako već 70 godina negdje ispod magistrale i naselja ispod magistrale. Istina, nema golfa.
Ma da ne duljimo, mogli bi i o ultraljubičastom sterilizatoru, kloriranju vode, obrascu za sporazumni raskid radnog odnosa, itd. itd. Zato predlažem da se svi mi kandidati dogovorimo da u predizbornoj šutnji dopustimo kandidatu koji najviše o svemu ovome zna održi konferenciju za tisak i objasni sve maglovite detalje. A konferenciju za tisak zajedno sa svojim glasnogovornikom mogo bi održat u ''reprezentativnoj dvorani za sastanke'' na crpnoj stanici Ombla koja se uređuje već mjesecima pa bi se mogo pohvalit i troškovnikom iz kojega će se vidjet koliko su one koji plaćaju vodu koštale pločice, frižideri i kafe aparat, rubineti i ostala ''reprezentativna'' oprema? Sjeća li se neko Androva muzeja vode ili možda Dubina zahoda? Glavno da mi ne znamo zaradit solde,……….. a ni trošit!
Post je objavljen 19.05.2017. u 17:22 sati.