Marketing
golly&bossy otkrivaju Baranju
Dragi Naši,
Evo nas u još jednoj egzotičnoj destinaciji – Baranji. Odmah na početku ćemo izdvojit spizu. Naravno, niko ne očekuje ić u Baranju i ostat gladni, ali obilje koje smo vidili zateklo nas je. Iskreno, čudimo se kako svi nemaju 500 kila, uz takve količine. A ne samo da nemaju, nego su svi normalne veličine, a vidili smo i dosta izuzetno mršavih ljudi. Svaka im čast.
Da to i ilustriramo, evo nekoliko primjera, iz restorana Restoran Darocz, ali ovako je bilo svugdi.
Pazite, ovo je za jednu osobu. Na ovalu na kojem se u škrtoj dalmatinskoj sredini iznese na stol meso u nediju za cilu familiju. Ne moramo ni spominjat da je preukusno.
Isto u restoranu Darocz: dvi porcije žaba koje su realno za četvero. Na brdu od kuhanega povrća. A tartara za šestero.
Smuđ Orly – smuđ ima lipo bilo meso, najsličnije grdobini. Uopće nema veze s inače bljutavom rječnom ribom.
Ovo je u Hotelu Lug. Obilje je drugo ime za Bilje.
Krenimo dalje. Mi smo na ovom putu bili u općini Bilje u koju spada i Kopački rit, i nismo vidili ostatak Baranje, ali i ovo je za pošteno obilazit 4 dana, barem
Kopački rit
Da vas sad ne zaspamamo s desetine slika vode, šaša, trske i ljepote, njih pogledajte i lajkajte na našoj stranici na Facebooku. Evo samo malo slikica za foršpan.
Lipo i lipše.
A vidite ova suha stabla. Suha su jer kormorani grade gnjizda na njima. A svaki kormoran dnevno ima pola kila izmeta. A njihov je izmet toliko agresivan da uništi stablo i korijenje i stablo se osuši. Kormorani se na njemu gnijezde dok god se stablo drži, a onda se priselu na novo stablo i sve ide ispočetka. Neka stabla koja su na boljim položajima, a to znači u vodi, znaju se i oporavit, ali onima na uzvišenjima nema spasa. A što ćemo. Krug života.
Zlatna greda
Ako vam mir, tišina, zen i krug života u Kopačkom ritu ni dovoljan, onda odma do imate adrenalinski park Zlatna greda.
Pa se vi verite, skačite, padajte i ziplajnate koliko hoćete.
Fora im je ova sjenica, s zemljom priko. Tu je i restoran, a nudu i hostelski smještaj. Koji je najbolji, najnoviji i najšesniji hostel koji smo vidili. Nemamo slike jer smo toliko bili opčinjeni da smo zaboravili slikat.
U Zatnoj gredi, priča o tri praščića ima i svoju verziju s biciklima. Ovo je bicikla prvog praščića.
Hotel Lug
U hotelu Lug bili smo na obidu, to smo vam već gore stavili sliku.
Fini je to hotel, s oooogromnim sobama (i to smo zaboravili slikat, ali imate na njihovim stranicama), prelipim vrtom i ocjenom 9,2 na Bookingu.
I teniskim terenima. Ako netko baš poželi potrošit mrvicu kalorija.
Orlov put
Još jedna postaja bilo nam je eko gospodarstvo Orlov put. Dakle, te liposti.
Za početak, kuća domaćina izgleda kao kućica od Hobita, izvanka i iznutra. Kako gospodarstvu nudi i smještaj i ima i restoran, kad im se dogodi da je sve prebukirano, party se prenese u njihov hobitovski dnevni boravak.
Po ogromnom prostranstvu oko kuće živu i pasu krave i svinje, tako da ih nismo vidili. Vidili smo početak voćnjaka koji se onda nastavlja 800 m u dužinu, što je za naš um naviknut na male otočke parcele nezamislivo.
A u štalama su neke svinje, kozice, janjčići, kunići, konji... Ljubav je na selu, svi tu žive mirno i bez stresova.
Krug života zatvara se u takozvanoj slanoj sobi.
Smještaj Lacković
Mi smo noćili kod gostoljubive obitelji Lacković koja se turizmom bavi već 17 godina i turizam im je glavni izvor prihoda. Osim udobnih soba, ljubaznosti domaćina i (naravno obilnog) doručka, smještaj Lacković ističe se i po pravom malom zoološkom vrtu u i oko kuće. Uz uobičajenog pasa i 4 mačke tu su fazani, paunovi, egzotične kokoši i patke, labudovi, papigice, zlatne ribice u vanjskim ribnjacima, ma pogledajte sami...
Sve skupa oko 250 životinja, ali ni to im ni dosta nego imaju i akvarij u kući.
Primijetili smo kako u Baranji ljudi jako vole životinje, stvarno su im članovi familije. Direktor hotela u Lugu tepa svojoj kobili kako ditetu. Gazda u Orlovu putu samo zvižne i krave izlaze iz šume. Ali najbolju priču nam je ispričala baka Lacković.
Dakle, oni su izbjegli '91 u Osijek, a vratili se '97 – '98. nakon reintegracije. U međuvremenu su se u Osijeku selili 9 puta. Ali kad su bježali iz Bilja, govori gospođa, nisu sa sobom uzeli ni televizore ni pune frižidere mesa nego pasa i mačku.
Dogodilo se da u jednoj selidbi nisu mogli uzet mačku sa sobom nego je ostavit tamo di su do tada bili. I, bez obzira na granate koje su padale okolo i nesrići u kojoj su se našli, sin im se gorko rasplaka da kakav je to život kad ni svoju mačku ne možeš imat, što će ti takav život. Nadamo se da im ovih 250 sadašnjih životinja uspije nadoknadit izgubljene : )
Alternativni smještaji i prehrana
Baranjci su toliko gostoljubivi i vole životinje da je tu naravno i hotel za kukce.
Ali i njihovoj gostoljubivosti ima granica. Tako Lackovići moraju štititi svoj ribnjak od kormorana iz Kopačkog rita. Iznad ribnjaka stavili su konce (malo se vide na slici), a uz njega figurice gavrana kako se ribnjak ne bi pretvori u švedski stol za kormorane.
Eto, pinklec na rame, put pod noge i pravac Baranja. Ako vam treba još informacija obratite se ljubaznim domaćinima u TZ Bilje.
Stojte dobro,
Vaši
Post je objavljen 17.05.2017. u 15:41 sati.