Ako nestanem jednog dana
u izmaglici tvog sjećanja
i postanem prah tvojih slutnji
neopipljivi pepeo koji izgara
u plamenu naše ljubavi...
Jedna prolaznost …
na obali neostvarenih želja
u oceanu burnih snova...
Ako zaboraviš moje postojanje
želeći izvaditi korijenje
moje ljubavi iz svog srca,
potražiti sreću negdje drugdje
gdje ćeš je možda naći,
znaj, da jedna duša izgubljena
luta prostranstvima, uplašena i tužna
u svojoj gorčini tražeći spokoj…
Svjetlošću svojom te obavija i čuva.
Slušaj tihi glas jecaja moga srca
koji negdje u daljini pjeva
pjesmu ljubavnu i dopusti
da te ljubim dahom svojim
u sutonu mojih nemira...