Marketing
NEDOSTATAK OSJEĆAJA OSOBNE VRIJEDNOSTI - Osobna vrijednost, zavođenje i ljubomora
Nedostatak osjećaja osobne vrijednosti
I muškarci i žene u današnje su vrijeme više nego nesigurni. Nitko ne zna kamo pripada. Nitko ne zna što je njegova zadaća. Nitko ne zna koji je njegov put i kuda vodi.
Tvoj je problem sljedeći: ako smatraš da se ne vidi tvoja vrijednost, ne osjećaš se voljenim. Ti sebi ne možeš zamisliti da si voljen, ako misliš da te se ne gleda.
Ta je predodžba razlog zašto Ja mnoge prilikom daršana (pogled na sveca) ne pogledam. Oni bi se time trebali sjetiti svojih prijašnjih povreda i izliječiti ih.
Problem je još i u tome što ne možeš izdržati priznanje koje priželjkuješ. Što više za njime žudiš, to manje ga možeš izdržati. To uvjetuje velik dio tvoje nesigurnosti: ti svjesno ili nesvjesno znaš da težiš nečem što zapravo ne želiš steći jer to ne možeš izdržati.
Zato je tvoj temeljni osjećaj nesigurnosti koja seže u najveću dubinu tvoga bića.
U muškarca
Muškarci i žene odnose se prema osjećaju nesigurnosti posve različito. Obično ga muškarci mnogo bolje sakriju. Oni se bacaju na posao, svim snagama teže uspjehu i pokušavaju se uz pomoć uspješnosti domoći samopotvrde koju, zapravo, u dubini srca sebi ne priznaju. Zapravo, oni tako ostaju bačvom bez dna. Mogu postići koliko god hoće, mogu biti ne znam koliko potvrđeni, hvaljeni i slavljeni sve im to ništa ne vrijedi jer sami sebe ne smatraju vrijednima.
Nedostatak osjećaja osobne vrijednosti u muškaraca dolazi do izražaja na način da vrlo malo ili uopće ne žele imati posla s osjećajima. Zato bježe od osjećaja. Pri tome su osjećaji duboka snaga duše koja te povezuje s ljubavlju. Osjećaji uvijek dovode do ljubavi, prije ili poslije, jer ona je korijen svih osjećaja. A ljubav uvijek vodi do Sebstva. Izbjegavajući osjećaje, oni namjeravaju (nesvjesno) ubiti dvije muhe jednim udarcem. Kao prvo, time se doimaju jakima, mirne nutrine, nepokolebljivima, a kao drugo, ne trebaju se suočavati s neugodnim pitanjima. Tko, međutim, ne dopušta da mu se priđe, ne napreduje na putu prema nutrini. To ima posljedice. Posebno za brak i obitelj. Jer ako je muškarac u srcu nedodirljiv, njegova sposobnost s obzirom na odnos ostaje ograničena isključivo na seksualnost ili na ravnodušni suživot. Seksualnost je, međutim, jedna od najnesigurnijih podloga za izgradnju bračnih odnosa. Vjerojatnost da će takav muškarac jednoga dana jednostavno otići i ravnodušno napustiti svoju ženu i djecu veoma je, veoma velika.
Tko sebe učini nepristupačnim, taj ne osjeća niti razmišlja. On se čak i ne spotiče o sebe sama i ne čudi se. A čuditi se, kao što sam riječ kaže, prije ili poslije dovodi do čuda. Ako se upustiš u osjećaje i naizmjence gledaš prema unutra i prema van, sa svih će ti strana svjetlucati čuda. Zato ih je Isus činio. Čuda nisu poigravanja, već prava bit života. Zato je čudo sve što je povezano sa životom. Isto kao što je mokro sve što je u vezi s vodom.
Muškarci koji nemaju nikakav istinski kontakt sa svojim Sebstvom, te su stoga samo prividno sigurni u sebe, zatvaraju se pred čudesima života jer se zatvaraju i čudesima u samima sebi. Zbog toga takvi muškarci nisu pristupačni za ono što je čudesno i neshvatljivo, ali opipljivo. Zato ih dodirujem čudima koje radim. Na primjer, materijaliziram prsten neposredno pred njihovim očima. Iz zraka stvorim lančić ili puštam da dožive bilo što drugo što ne mogu racionalno objasniti. Njihovo razmišljanje time zapada u kovitlac. Oni sebi viđeno i doživljeno ne mogu objasniti razumom, te zato dolaze u sukob s njime. Time se ostvaruje druga mogućnost. Prva, koju su do tada živjeli, bila je: „Ne postoji nikakav Bog, ne postoje čuda, postojim samo ja, a ja“ – začuđuje, kako su tijelo i mišljenje povezani! – „ja sam moje mišljenje.“ Sada, suočivši se s čudom, njihovo mišljenje doživljava slom. Oni međutim istodobno zapažaju da oni sami ne kolabiraju, već da se štoviše dobro osjećaju. Time neposredno doživljavaju da oni nisu svoje mišljenje. Tu zapadaju u proturječje.
Proturječja bi trebao uvijek pozdraviti. Proturječja su fini putokazi na tvome putu. Isto kao što su u Indijanaca čitači tragova pazili na najmanje znakove kako bi našli ono što traže, tako bi i ti trebao uvijek paziti na proturječja i pozorno ih istražiti. Kod svakog proturječja uvijek pitaj samoga sebe: kako je nastalo, što izražava, na što upozorava? Ljudi koji žive „glavom“, koji se identificiraju sa svojim mišljenjem ne vole proturječja jer ih ona čine nesigurnima. Neka se proturječja, naime, ne daju više riješiti mišljenjem, odnosno umom, već jedino uz pomoć intuicije i uvida, tj. shvaćanja, kozmičkog shvaćanja. Ako si presjekao put svome Sebstvu jer se želiš oslanjati jedino na svoje mišljenje, tada za tebe shvaćanje nije dostižno. U tom se slučaju događa ono što je tako tipično za mnoge „razumne ljude“, koji se poistovjećuju sa svojim razumom: oni usprkos svojoj racionalnosti ili upravo zbog nje postaju nelogični. Njihovo ih razmišljanje ne vodi nikamo dalje i tako se zapleću u proturječnosti.
Napusti zato svoju prividnu sigurnost u sebe. Ne pravi se mudrim, snažnim ili nadmoćnim. Radije dopusti da ti se priđe. Samo je otvoren čovjek na pravome putu, samo je otvoren čovjek siguran od velikih pogrešaka, grubosti i brutalnosti. Kao muškarac, pusti svoju ženu da ti priđe. Nemoj nikada misliti za nju da je naivna i neuka. Svatko tko to kaže, dokumentira time samo jedno: da je on sam bez znanja. Predoči sebi Boga-Majku Mariju, možeš li zamisliti da bi ona bilo kome rekla da je glup? Nikada. Zašto ne? Sasvim jednostavno, jer ona stvarno zna – posebno zna ono što kaže, i zna kakvu moć imaju riječi. Slušaj svoju ženu. Slušaj time fini glas svoje nutrine, i ti ćeš doći na put, ti se već nalaziš na putu.
U žena
U žena se problem osobne vrijednosti izražava teže nego u muškaraca. Žene su u mnogo jačem kontaktu sa svojim osjećajima od muškaraca. Žene već po svojoj naravi teže izmjeni osjećaja. One puštaju da ih se emocionalno dirne i već samim time nisu krute. Mnogi muškarci, posebno oni koji se ne upuštaju u svoje osjećaje, krivo shvaćaju tu otvorenost žena i smatraju je slabošću. To ženi čini stvar jako teškom. Ako je u kontaktu sa svojim osjećajima, tada se to smatra slabošću, ako nije, tada dobiva priznanje po takvoj cijeni da se kao žena s vremenom gubi. Žene su zbog neshvaćanja muški orijentirana društva dovedene do kušnje izdržljivosti koju jedva da mogu proći bez posljedica. U razmjeru je s time i loš položaj žena Zapada. Muškarci mi jako leže na srcu jer se dijelom toliko čudesno bacaju u život i na čudesan način svoje namjere pretvaraju u djelo. Moja je ljubav uz njih. Ali najveći dio moga truda namijenjen je ženama. Ja sam pretežno zbog njih došao na Zemlju. Njihova je situacija toliko teška da im je obvezno potrebna pomoć. Žena je srce svijeta. To čudesno srce danas je zapalo u gotovo nerješivu nuždu. Zato je sva moja brižnost namijenjena ženi.
Ona se opet mora osloniti na Božansku ljubav, na Božansko shvaćanje, na Božansko vodstvo. Ja nisam uzalud došao. Pomoći ću joj, ,to je u Mojem planu, zato će biti i učinjeno. Ako si kao žena u nuždi, obrati se Meni, svejedno je kojim Me imenom nazoveš. Ja ću ti odgovoriti. To je Moja zadaća. Tvoja je zadaća da učiniš prvi korak. Zašto moraš učiniti prvi korak? Zato što to jača tvoju sebevrijednost. Time što prilaziš Meni, ti znaš da si učinila nešto, nešto presudno. To te ne približava samo Meni, nego i tebi samoj. A upravo o tome je riječ.
Žena se približava sebi i izgrađuje osjećaj vrijednosti Sebstva time što ozbiljno uzima ono što osjeća. Upravo kao muškarac koji čini nešto ako se dopušta uzdrmati u svojem mišljenju te se otvara osjećajima, tako i žena mnogo čini ako s jedne strane sluša svoje osjećaje, a s druge i razlučuje. Viveka, moć razlučivanja, veliki je dar čovjekov koji je dobio zato što bi bez njega bio izgubljen. Sposobnost razlučivanja važna je zbog toga što ti uvijek daje mogućnost da nađeš sredinu. Put prema Sebstvu put je sredine. Sve krajnosti su obilaznice. Obilaznice što vode sredini. Istina se još uvijek nalazi u sredini između ekstrema. Viveka se smješta upravo u tu sredinu. Žena bi trebala učiti viveku od muža, isto kao što bi on od nje trebao učiti osjećanje. To je jedno od čudesnih upotpunjenja koje parovi mogu jedno drugome dati: muškarac daje od svog mišljenja, žena od svog osjećanja. Jer tek oboje čini cjelinu. To izražava i poznato mjesto u Svetom pismu koje glasi: muškarac i žena postaše jedno tijelo. Postoje mnoge razine tumačenja. Ona o kojoj sada govorim želi reći da je samo onaj čovjek cjelovit u kojeg su osjećanje i razlučivanje skladno povezani.
A što je jedinstvo osjećanja i razlučivanja? Savjest. Savjest je unutarnja igla kompasa koja uvijek pokazuje na Boga i Njegove zakone. Ako igla kompasa više ne pokazuje sjever, ona je bezvrijedna. Ako savjest više nije usmjerena na Boga i Njegove vrijednosti, ona nije samo bezvrijedna nego i opasna jer je tada čovjek na sve sposoban.
Za ženu je viveka toliko važna zato što osjećaji imaju sklonost da ovladaju i sobom povuku osjećajnu osobu. Žena je tada sklona biti izvan sebe, nerealna, sklona je „odlebdjeti“. To sasvim sigurno nije put koji bi je vodio Sebstvu. Ona bi zato trebala postići to da osjeća i da to što osjeća istodobno može povezati s realnošću. To je najbolja metoda da se ne upadne u vrtlog osjećaja. „Na koji će način svoje osjećaje spojiti s realnošću?“ pitaš vrlo ispravno. Tako što će se, na primjer, podvrgnuti kritici sasvim racionalnih ljudi. Mnoge se žene boje kritike jer se boje da će ih svaka kritika neizostavno srušiti, da će ih u načelu odvojiti od njihovih osjećaja. Strahovi su uvijek loši savjetnici i posve sigurno nisu putokazi Sebstvu ni sebevrijednosti. Izloži se kritici kada se osjećaš jačom, ali i kada imaš osjećaj da će tvoji osjećaji prevladati. Nemoj u svom sugovorniku gledati neprijatelja, već prijatelja i suputnika. On to stvarno jest. Jer kako ćeš doći do Sebstva kojega, zapravo, više tražiš od svoje tjelesne egzistencije? Integrirajući. A što moraš integrirati? Ono što ti nedostaje. Muškarci zbog toga trebaju živjeti osjećaje, a žene razlučivanje. Sebstvo je sredina, jer ono je cjelina. Zato je znak neznanja ako muškarci na žene ili žene na muškarce gledaju s visine. Time svatko odbija u drugome ono što sam još nema, ali obvezno treba ostvariti da bi postigao svoje određenje. Zbog toga između muškarca i žene nema razlike u vrijednosti. Muškarac i žena nisu ništa drugo nego prolazne postaje na putu prema onom što stvarno jesu: ni žena ni muškarac, već Sebstvo koje te prati u obliku svijesti.
Zato se nemoj uplesti sa svojim tijelom, poistovjećujući se s njim. Jako je, jako kratkovidno poistovjetiti se sa svojim spolom. Ti nisi žena ni muškarac. Oboje je samo stanje. Ti također ne kažeš da si ti treći razred samo zato što ga pohađaš. Naravno da se moraš osjećati kao muškarac ili kao žena, inače promašuješ ovu inkarnaciju. Ali zato ne smiješ misliti da si to zauvijek. Zauvijek nisi ni jedno ni drugo.
Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html
Post je objavljen 17.05.2017. u 09:49 sati.