U bijelo mi je umotan život,
tihim disanjem označavam
svoje prisustvo na ovom globusu,
bliska sam ponoćnoj sjeni,
daleka sam nekome – meni.
U plavom kriku duše koja gasne
na obalama trošnog postojanja
čujem kako iz daljine dolazi
dugo najavljivano jutro boje ruže.
Prelomljeno mi je krilo za let,
pad duše u bezdan bez svijesti i straha
gasne što se više udaljavam od sebe,
a zazivanjem neću dobiti ništa,
očekivanjem ću izdati sebe,
napuštanjem posljednjih nada
gubim i gubitak.
Kako grumen bola
kao ledena kocka
može biti tako oštar,
kako svijest može odbaciti ono loše,
ali i ono lijepo?
U tamnom moru podsvijesti
mogu zaplivati u svoje beskraje
i više se ne vratiti.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-28-9 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.