ZAUSTAVLJAM VRANCE
Zaustavljam kočije
i vrance vatrene
sa putova nepoznatih vraćam
sigurnom stazom zelenih njiva.
Ja slavonska duša odmetnuta
vapim mirise stare, sjenokoša
i djetelina rosnih u praskozorje.
Plava jutra tražim dok noć još
povampireno prozore obilazi.
Sve mi je znano i sve ostavljeno
tamo negdje u mladost pospremljeno,
a ljeta me sustigoše sijedim vlasima.
Zaustavljam razigranu dušu
još mladoliku dok na licu od bora
ona njive uzorane gleda
i konje vrane i rzanje nestrpljivo
da krenu, da polete kao Pegaz
mislima mojim.
Zaustavljam sebe, u riječi pospremam.
Ponovo je dan, još me ima iako
posljednja noć sve mi je bliža.
Post je objavljen 16.05.2017. u 22:21 sati.