U postu pod naslovom „ Zašto Todorić nije, i nikad neće ni biti, Rockefeller?“ od 11.10.2013. godine pokazala sam kako se numerološki, samo iz prezimena, može objasniti razlika između svjetskih bogataša i našeg najvećeg bogataša, i to se još uvijek na blogu može pročitati.
Za ovu priliku izdvojit ću samo par odlomaka :
„Todorić je prezime u broju 3/39. Pozitvne osobine koje donosi broj 39 su, prije svega, dobra kombinacija mašte i intelekta, dug i zdrav život, osjećaj da se može bitno doprinijeti na jednoj višoj društvenoj razini i izuzetna upornost u završavanju nekog započetog projekta. Broj 39 donosi sreću u kockanju i investiranju.
Kao i svi brojevi 3, broj 39 donosi veliku potrebu i uživanje u društvenim kontaktima i osobna poznanstva su, obično, izvor velike podrške i pomoći u svim životnim područjima.
Međutim, prilično je teško broj 39 živjeti uglavnom pozitivno. Broj 3, sam po sebi, donosi veliku potrebu za uživanjima, naročito tjelesnim, a u ovom slučaju broj 9 tu potrebu pojačava – već smo prije rekli da je 9 i broj hedonizma i pretjerivanja u osjetilnim užicima svih vrsta.
Uz uživanje u dokolici ide i lijenost, rasipnost, pretjerivanja svih vrsta, te neosjetljivost za tuđe probleme, te pokušavanje da se izbjegnu odgovornosti u svakom smislu. Osim toga, ljudi pod utjecajem ovog broja jednostavno su „stvoreni“ za tračanje i razna pretjerivanja u komunikaciji.
Iz ove kratke analize može se zaključiti sljedeće: Todorići dio svog bogatstva, bez obzira na svijest o stanju društva i njegovim potrebama, u pravilu ne vraćaju društvu, koje im je to bogatstvo i omogućilo, i može se pretpostaviti da, ako daju, daju onima koji su im i omogućili ili pomagali u stjecanju bogatstva.“
„ Za razliku – osnivač dinastije Rockefeller već je od svoje prve plaće počeo vraćati dug društvu, jer je od početka bio svjestan da se stjecanje bogatstva ne odigrava u zrakopraznom prostoru, nego da mu je društvo, svojim načinom organiziranosti, omogućilo bogaćenje.
Pa su tako Rockefellerovi ulagali milijune dolara, po cijelom svijetu, za unapređenje medicine i razna poboljšanja u javnozdravstvenoj sferi, dok su Todorići dio bogatstva investirali u zdravstvenu ustanovu kao dobru investiciju za još veću zaradu“.
S obzirom da su lokalni izbori praktički za par dana, o Agrokoru ću pisati kasnije, za sada samo ovo – neodgovornost i bezosjećajnost prema Hrvatskoj i njezinim građanima kombinirana s provincijalnom primitivnom pohlepom bez granica i samouvažavanjem bez pravog pokrića, uz slične „kvalitete“ korumpiranih obnašatelja državnih i pravosudnih funkcija zadnjih 25 godina, ozbiljno prijete državnoj stabilnosti i ekonomskom samoodržanju.
Politička opcija koja se deklarativno zalaže za beskompromisnu borbu protiv korupcije i privrednog kriminala kao što je to Most, a u Vladi ima i ministre policije i pravosuđa, te, uglavnom, naklonjene medije i sve to ispusti iz ruke – jedino što zaslužuje je duboki prijezir i gnušanje.
Ivan Pernar bar pokazuje dobru volju pa čita knjige i radi na sebi kako bi se osposobio za što bolje obnašanje političke funkcije, što samo Bog zna čime ju je zaslužio, ali se barem trudi.
U svojoj nekompetentnosti i nesposobnosti da prepoznaju svoju krivnju za izlazak iz Vlade, Mostovci neodgovorno zazivaju javne nerede i revolucionarne metode rješavanja objektivno teških problema s kriminalom i korupcijom u državi.
Post je objavljen 15.05.2017. u 15:41 sati.