KAMO MOŽE STIĆI ZEMLJA U KOJOJ POSTOJI PROBLEM
GOVORA O ISTINI PRED ŠIROKIM AUDITORIJEM?
Prof. dr. Ivan Đikić bio je gost u nedljelju 14.5. 2017. u emisiji Nedjeljom u 2 Hrvatske radiotelevizije. On je Hrvatski znanstvenik koji u području molekularne biologije postiže za svijet važna znanstvena otkrića. Prof. dr. Ivan Đikić sa suprugom i troje djece živi u Kaliforniji. U razgovoru s voditeljem i autorom emisije Aleksandom Stankovićem između ostalog uspoređivao je školske sustave Švedske, Njemače i Amerike na temelju obrazovanja svoje djece. Rekao je podatke o broju smanjenja školske djece u Hrvatskoj u posljednjih 10 godina, te konstatirao da 17 % djece manje postoji u školama, što je oko 16 000, a sve radi iseljavanja ljudi iz Hrvatske. Govorio je i o znanosti. No između ostalog govorio je o plagiranju u Hrvatskoj prema kojem on ima nultu toleranciju : Prof. dr. Ivan Đikić u emisiji Nedjeljom u 2 je rekao:
„Hrvatska ima najgoru statistiku od svih europskih zemalja, mi imamo podpredsjednika Sabora, ustavnog suca, ministra znanosti i obrazovanja- svi dokazani plagijatori – to nema nigdje ni u jednoj europskoj zemlji. I zato ovaj pro europski put na koji je krenula Vlada, ja je potpuno podržavam, to treba biti ne u riječima, to treba biti u djelu, kada se to promijeni u Hrvatskoj će se svi drugačije ponašati. Ne samo ovi na vrhu, nego i oni na dnu, onda će i studentima na fakultetu biti lakše, neće im predavati profesori koji su plagijatori. Dvadeset pet godina naše obrazovanje se ne mijenja ili se mijenja loše, sada su u vrlo dubokoj krizi, obrazovni sustav uopće ne postoji, naše obrazovanje funkcionira dobro samo zbog angažmana učitelja koji se, koji se izrazito žrtvuju, ja sam to stvarno vidio u školama, osobno, koliko je angažman osobno. Međutim promjene će doći onog trenutka kada se politika makne od obrazovanja“.
Prof. dr. Đikić je rekao da je peticiju protiv plagiranja potpisalo jedanaest tisuća ljudi te da će o tome održati konferenciju za novinare 15. 5. u Zagrebu.
No ono što je začuđujuće je autocenzura voditelja Aleksandra Stankovića na temu plagiranja, koju je voditelj Stanković pred auditorijem gledatelja svojom šutnjom, bez svojih pitanja gostu, potvrdio. Naime nakon izrečenih tvrdnji , Stanković iako iskusan novinar, nije svom gostu dr. Đikiću u emisiji, postavio nijedno pitanje na temelju kojega bi omogućio dr. Đikiću da uživo Hrvatskoj javnosti kaže sve što zna o plagiranju triju osoba koje je znanstvenik apostrofirao u njihovim političkim funkcijama. Vjerojatno bi na pitanje novinara Stankovića dr. Đikić jasno progovorio o imenima i prezimenima osoba plagijatora, o radovima koji su plagirani, odakle su radovi prepisani …. Itd. Javnost bi saznala sve. Ovako javnost nije saznala ništa.
Ali jedno je pitanje i jedna je konstatacija :Kamo može stići zemlja članica EU koja ima ambicije biti europski orijentirana, gospodarski napredna i razvijena, a ima problema razgovora na HRT-u, pred širokim auditorijem, o istini koja se odnosi na politički visoko pozicionirane osobe? U ovoj je prilici načina vođenja emisije novinara Stankovića bilo je očito da je novinar instruiran da ne započinje razgovor o plagiranju i plagijatorima u Hrvatskoj politici. To je područje razgovora s znanstvenikom prof. dr. Đikićem – bez svojih pitanja - doslovno preskočio. Činjenica je da to ponašanje nije autentično za novinara Stankovića.
Upravo je u ovom slučaju vrlo jasno postalo očito koja je uloga državne politike koja imenovanjem u Hrvatskom Saboru bira glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije. Na taj je način 17. veljače ravnateljem HRT-a postao dipl.ing. strojarstva Kazimir Bačić koji je do tada bio rukovoditelj u službi tehnike na HRT-u. Kazimira Bačića za mjesto ravnatelja je predložio Odbor za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskog Sabora. Sustav radi usklađeno! Sve dok Hrvatski Sabor na HRT-u ima osobu koju je imenovao, državna politika ima utjecaj na program i novinare kojima se svakog trenutka može narediti ne objavljivanje, ne sloboda izbora gostiju i tema, a time i ne sloboda izražavanja. Noviinarstvo je kreacija izraza, misli i tema. Taj posao rade ljudi s intuicijom koja je dio novinarskog rada.Novinarstvo u Hrvatskoj treba odmaknuti od politike.
Politika je posao, ne emocija.Premijer Plenković prije četri dana pokazao je odlučnost u slučaju gradonačelnika Požege gospodina Vedrana Neferovića te mu rekao da se trenutno povuče iz javne kampanje za dožupana, te da se ispriča novinaru kojeg je fizički napao.To je prvi puta da je s visoke političke razine ukazano i sankcionirano ponašanje političara na lokalnoj razini. Tim putem - bez emocija ali u želji da činjenićne vrijednosti zuzmu svoje mjesto u društvu, proeuropski orijentirani premijer RH treba nastaviti raditi i dalje.
Margareta Zouhar Zec
Post je objavljen 15.05.2017. u 07:49 sati.