Dana novih, kad biti više ne će
Ostat će samo uvenulo cvijeće
I tragovi dogorjele svijeće. . .
Svijeće, koja je suzama plamtila
Izgorijevala pa se ugasila
Kao život i životni san
Trčeć, ko potok i rijeka
Od izvorišta do utoka
Čovjek, od zipke do groba, sam
Potom postojati, ne nestati,
U nepostojanju i srcima biti,
Živjeti u trajanju sjećanja
Na dane, baš svoje vedre dane,
Djelićke vječnoga postojanja.
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Zvjezdice nas gledaju'
Post je objavljen 14.05.2017. u 15:16 sati.