Marketing
5A Vazmena, PUT OD NEMIRA DO NEBESKIH STANOVA PUTEM, ISTINOM I ŽIVOTOM (Iv 14, 1-12) (Radio Vatikan, 5. svibnja 1996.)
U Evanđelju pete vazmene nedjelje slušamo da je Isusu u ono vrijeme rekao svojim učenicima: "Neka se ne uznemiruje srce vaše!" On to govori i u ovo vrijeme, svakom i u sve dane. On koji je Mir, govori našem nemiru: "Vjeruj!" Vjeruj i idi. Idi gledajući smisao svega očima vjere. Idi i imaj mir u sebi i radost oko sebe. I idi u miru, jer volja je Božja mir naš.
A da nam ojača vjeru, upućuje nam riječi koje dalje čitamo: "U kući Oca mojega ima mnogo stanova." Riječ je dakako, o Božjoj blizini ili kraljevstvu Božjem, odnosno o nebu koje je istinska domovina sviju nas. Gdje smo pozvani živjeti ne kao pridošlice i stranci nego kao ukućani Božji.
Kako bi nam raspršio sumnju, Isus još dodaje: "Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto!'" A znamo da nam ga je i pripravio time što je "Svojom smrću uništio našu smrt a svojim uskrsnućem nama darovao život." Darovao nam je dakle nebo i omogućio pristup Ocu; i mi od tad doista možemo stanovati u domu Gospodnjem i imati mir njegov.
Ali ne tek onda kad prođe obličje ovog svijeta, nego već sad. Vjerujući u nj, u njemu smo, on je to mjesto za nas pripravljeno. Ide pred nama i uvijek je tamo gdje trebamo prispjeti, gdje će nas život donijeti. U svim mjestima, svim okolnostima, voljenim ili neželjenim. On bez kog ne možemo ne želi biti bez nas koje ljubi, zato čezne da i mi budemo gdje je on. Upravo nam tako kaže: "Da i vi budete gdje sam ja."
Na Tomino pitanje: "Kako možemo znati put do tamo?" - što je, zapravo, svakodnevno pitanje i sviju nas, Isus odgovara: "Ja sam Put, Istina i Život." Isus dakle nije tek pravac, nego Put, onaj kojim se ide tako da svoje stope stavljamo u njegove. Gdje svednevice uzimamo svoj križ i idemo za njim, ali takav Put na kom nam je on Suputnik i Supatnik. Gdje nam je on i svjetlo Istine koja nas posve oslobađa dok u njenom sjaju prepoznajemo konačnu istinu o sebi i drugima.
Isus nam je i životna snaga na putu. Dapače, on želi biti naš Život, i to do te mjere da ne živimo više mi nego on u nama. U kom ćemo tada sve moći jer nas on jača. I zbog kojeg ćemo napustiti sve varke, dakle, sve ono što nije na njemu sazdano. Da konačno on mogne postati onaj u kom živimo, mičemo se i jesmo. A sve naše bude njegovo. p. Luka Rađa, SI
Post je objavljen 14.05.2017. u 07:00 sati.