kao i svake sezone, naša mala planinorska družina odlazi u fužine, u rakov jarak, pa odande na hodačke izlete u krasnu okolicu. ovog proljeća nisam prisutna, no potaknuta postom @sjedobradog izvukla sam prizore iz jesenskog prošlogodišnjeg druženja. oni su upravo sada tamo i uživaju, a ja se tek vratila s puta pa čekam da mi se nogice oporave
evo nas, tu smo, poznati krajolik...uvijek draga panorama...ne, ne, nećemo se voziti naokolo, idemo pehaka...nekoliko koraka do poznate nam i drage hižice...
vrata otvorena u dobrodošlici...pripreme u toku, netko je već nacijepao drva...uvijek nas dočeka fantastična jadrankina juha, mljac...a i ostali važni nezamjenjivi detalji.
šetnjom kroz šumu, preko proplanaka i livada, kroz bistri oštar planinski zrak, zamirišu ovdje-ondje cvjetovi jarkih boja i dozreli plodovi, od lazurno plavih zvončića do krupnih crvenih šipaka, gljive čudnih oblika, a u daljini žvrgolje nevidljive ptice. priroda se nastoji sakriti od ljudi, no ne može prikriti svoju raskoš.
cijeli predio obilježen je s tri akumulacijska jezera kojima vodu donosi rijeka ličanka. na onom najbližem fužinama održavaju se ronilačka i jedriličarska natjecanja, okruženo je šetnicom, a za lijepa vremena vozi i turistički brodić. mi smo malo ozbiljniji planinorci pa se ne vozikamo, nego obilazimo pehaka sva jezera i okolicu, što je poprilična pješačka runda, a mjestimično je i teren vrlo zahtjevan za kondiciju. moram priznati da me u nekim dionicama bilo i strah, ne napora, nego međedova i sličnih zverina.
s jedne strane srednjeg jezera je mala, ali prekrasna špilja, a preko nasipa i park skulptura i odmaralište za umorne hodače, brodić voje radoičića skoro je zaplovio od veselja kad smo se sjatili oko njega.
ekipa snova ... uz logorsku vatricu... sklona uobičajenim mladenačkim nestašlucima... pogotovo trikovima s odojkom i čokoladom : sad me vidiš, sad me ne vidiš ...uz čašicu vinčeka ...veseli tanec ... sve dok se nad fužine ne spusti duboki mrakač