ti nisi znao
nisi ni mogao znati
trebala te
trebao si njoj i njenim namjerama
ispuniti nagonsku želju
vulkan na kraju dana
eksploziju ljubavi koja to nikada nije ni bila
polako se uvlačila u tvoje tragove
podložna od pohlepe za ispunjenjem svoga sna
i ti onako naivan ispisivao njene snove
znao si jutra ti nisu naklonjena
haljina je nekako ovlaš u sjenu bačena
vrući ljetni dan
tebi hladna vatra
negdje u podsvijesti san
sna nije ni bilo
navukla te razgolio si se
toga jutra iskreno si vjerovao
bio si daleko u snovima
ne prepoznaješ stvarnost prikrivene želje
putovanje izgubljenom ravnicom u modro jutro
modrine ti nikad nije uzmanjkalo
nespretno
onako kako može biti prvi put
na krivom putu
kako si mogao znati
vatre nikad nisi mogao prepoznati
samo je trebalo te ruke osjetiti
dati sve od sebe pauka uočiti
nakupi se tako milion niti nezaustavljivih
sunce
mjesec
dan
noć
srebro te progoni
nikako to nisi mogao znati u ono praskozorje
trebala te
razgolitila te
ruke ti same našle put
dan je bio opet plav bez daška vjetra
bio si nježan