Više niti ne znam koje je pravo. Jer ono koje sam mislio da je pravo, prestalo je funkcionirati. Više ne pumpa krv kroz tijelo, ako mu to uopće i je glavna zadaća. Možda je najbitnije to što čuva u sebi, a neda se vidjeti ili opipati. Možda samo radi drugačije od očekivanja. Ko će ga znat kad to nije egzaktna znanost. Niti jedno nije kao ono drugo. Sliče si međusobno , imaju slične crte lica, neke čak i sličan sastav, ali svako je jedinstveno. Ne igra tu ulogu razumjevanje, već prihvaćanje različitosti, ako je moguće.
Znam da je stvarno jer ga vidim, a kolika su još isto tako stvarna, a nedaju se vidjet. Ili ih se licemjerno, površno kategorizira. Kako god bilo, legitimno ili ilegalno, svako traži svoje mjesto pod suncem, ako ne već u prsima, onda tamo gdje najviše paše.