Nastavljamo cestom otokom prema Baškoj
gdje uz nas po biciklističkoj stazi voze brojni biciklisti.
Krećemo od slova A...
Osim glagoljici, divimo se ovčicama na ispaši.
Vjerujem da za napućenih ljetnih mjeseci ove životinjice
također spadaju pod turističku atrakciju djeci iz velikih gradova
koja ovdje ljetuju s roditeljima.
Iduće slovo...?
Putem skrećemo u Stari grad gdje smo pozvani na ručak. Divim se uskim ulicama
i skućenosti prostora gdje mi je ovako prazno usko, kamoli za vrijeme kad je krcato
sezoncima.
Dakle, svaka čast, ovdje se ne vidim kao gost u niti jednom apartmanu
pogotovo što sam imala priliku ući u jednu kućicu i uvjeriti se da je
nedostatak prostora unutra identičan onome izvana.
Ili sam razmažena ili sam prevelika. Mislim da oboje.
Nakon što smo s balkona popričali sa susjedom na njenom balkonu na udaljenosti od neka četiri metra,
uočila me stara dječja igra na tlu i razveselila spoznaju da su djeca obilježila svoj kutak i našla
svoje mjesto u ovom klaustrofobičnom prostoru.
Jedva dočekah vrijeme da se odvezemo do glavne plaže gdje sjedam, ispijam svoju kavicu i guštam u
prostranstvu neba, mora, obale i osjećaja slobode.
Opijeni čarolijom prirode, u povratku iz Baške i vožnjom prema mostu
očito naša srca još žele ostati na otoku pa muž nehotice skrene s glavne ceste u
mjesto i dio uz šumu gdje vozimo u namjeri vraćanja na glavnu cestu.
Sigurna sam da ni ovaj slučaj nije slučajan i nedaleko nas dočeka čarolija
gdje se vozimo cestom,a drveće sa strane nam radi hlad i osjećaj da smo
na nekoj drugoj planeti,
negdje gdje primjećujemo sav onaj život i ljepotu prirode koja
je naša svakodnevica.
Toplije godišnje doba, sezona nas samo podsjeća da je drveće tada bujnije i zelenije,
kao što je more zimi hladnije, ali isto lijepo.