Mislim da ću na lokalnim izborima u Zagrebu u prvom krugu glasati za Tomaševića i "zeleno-lijevu" koaliciju. Takvo je, ekologističko-lijevi, moje idejno opredjelljenje u posljednje 32 godine.
Oni nisu glasali za mene kad sam kao društveni aktivist (osnivač Zelene akcije 1990. čiji je predsjednik kasnije bio Tomašević, osnivač Antiratne kampanje 1991. s Vesnom Teršelič koja je sada u "Novoj ljevici" i još neki bliski) bio i politički aktivan u zelenim strankama, 1999.-2010.; odnos je bio između ignoriranja i otvorenog neprijateljstva (a između ta dva eksrema je bilo i dvoličnosti i prikrivenog neprijateljstva). U izbornu bitku sad ulaze mnogi koji su godinama pa i desetljeima odlučno odbijali politički angažman.
Od mojih stranačkih angažmana, ono što je ostalo od "Zelene liste" (koja je u frakcijskom obračunu 2010. mene isključila iz članstva - uostalom otišao sam i sam malo prije toga) je 2013. ušlo u ORaH i tu je ostao aktivan jedan čovjek (Darko Stošić; možda još poneko).
Ali eto, ne možeš očekivati idealnu stranku, kao ni idealnog bračnog druga. :-p
Lista ima šanse preći 5%, iako ne bih položio puno novca na to. Godine 2009. je "Zelena lista" za gradsku skupštinu osvojila 2,8% glasova, a 2013. je "Za grad" osvojila 3,7%. Svaki promil iznad toga osvaja se teškom borbom. Savez s ljevicom (RF i "Nova ljevica") neke promile donosi, ali neke i odnosi.
U drugom krugu - za onu kandidatkinju, koja ostane protiv Bandića. Ne očekujem dramatične obrate kad Bandić ode, jer će kronističko-klijentelistička struktura ostati, čvrsto uvriježeni običaji i odnosi bez obzira na povećanje moći nekih a smanjenje moći drugih aktera; velika većina će se prilagoditi, a novi akteri će se neizbježno uklopiti u postojeću strukturu, jer je ne mogu razbiti i zamijeniti novom. Ali barem mali potres može donijeti neku korist. Osim samoug upravljanja gradom, svakako bi bilo korisno marginalizirati radikalnu desnicu.
Post je objavljen 08.05.2017. u 13:09 sati.