Puno ljudi pa i oni iz samih vrhova političkih stranaka tvrdu da na lokalnim izborima nije bitna politika, odnosno politički svjetonazor, već da je predmet djelovanja lokalnih tijela (samo)uprave prvenstveno rješavanje komunalnih pitanja. Stoga, tvrde dalje, moguća suradnja lokalnih ekspozitura političkih stranaka zavisi o podudarnosti programa za rješavanje opet komunalnih problema, a ne nužno sukladnost stranačkih ideologija. Pa tako stranke dopuštaju nevjerojatne kombinacije stranačkih suradnji na županijskim i lokalnim razinama kroz sklapanje šarolikih koalicija.
Moram priznat da se s time ne slažem. Prvo, svaka stranka koja drži do sebe trebala bi ideološki biti vjerodostojna od vrha do dna, ili od baze pa do predsjednika. Jasno, ukoliko je uopće jasno i prepoznatljivo ideološki profilirana, što je u nas nažalost rijedak slučaj. Kad bi stranački članovi i dužnosnici jasno znali tko su i što su u političkom, ideološkom smislu i vjerodostojno se toga držali, onda ne bi bile moguće izborne koalicije s nesrodnim političkim opcijama.
Ne prihvaćam tezu koja se vrlo često pretvara u obvezujući naputak da na lokalnoj razini nema mjesta ''politici'', već da se uhvatimo komunale. Dapače, uvjeren sam da je lokalna razina prostor na kojemu treba pokazivati, dokazivati i primjenjivati ideološke postavke odnosne političke opcije kako bi se uspješnošću praktične primjene političkog (ideološkog) učenja stvarala cijela mreža žarišta koja bi s vremenom tvorila politički prepoznatljiv i homogen politički korpus na nacionalnoj razini. Uh, ovo je bilo teško …..
Mi u Dubrovniku smo svjedoci i taoci odnosa politike, odnosno ideologije prema stanovnicima i sredini u kojoj živimo. Vrlo je važno kako se zainteresirani kapital, domaći i strani, odnosi prema ukupnim resursima, prirodnoj i spomeničkoj baštini, prema stanovnicima i njihovoj kvaliteti života, prema radnicima koji primjenom novih radnih odnosa sve više prestaju biti radnici i postaju prekarijat, ma što to značilo, ali sigurno nije ništa dobro. Kako se lokalni dužnosnici postavljaju prema nadirućemu i često beskrupuloznom kapitalu kao osnovnom leglu korupcije? Stoga osnovno političko pitanje nije koliko ćemo vrtića, škola ili vodovoda nabrojit u izbornom programu. Osnovno pitanje je čije interese branimo i namjeravamo braniti, interese kapitala ili interese radnica i radnika, stanovnika i sezonaca koji taj kapital oplemenjuju na vlastitim resursima. Kako može surađivat politička opcija koja preferira Francuze i Turke u terminalu i Pašalića u marini u odnosu na vlastitu, lokalnu tvrtku, ili oni koji guraju investiciju na Srđu većinskom referendumskom mišljenju lokalnog stanovništva usprkos?
Osim osnovnog ideološkog pitanja o odnosu kapitala i radnika koji možemo svrstati pod svakodnevnu frazu ''socijalna osjetljivost'' nastavlja se cijeli koloplet svjetonazorskih (ne)suglasica koje je nemoguće sve i nabrojit. Svjetovnost ili klerikalnost društva. Demokratičnost ili autoritativnost. Zatvorenost ili participativnost s javnošću. Gospodarska otvorenost ili protekcionizam. Položaj žena u društvu. Odnos prema drugim rasama, vjeroispovijestima, seksualnim i rodnim orijentacijama. Obrazovanju, znanosti, umjetnosti i kulturi. (Ne)suradnja sa susjednim državama. Globalno zatopljenje ili zahlađenje. Ksenofobičnost. ZDS i SFSN ne želim ni spominjat, jer bi nas odvelo u krivom smjeru …….
Po mom poimanju politika bi trebala biti ljudska aktivnost cilj koje je stvaranje uvjeta i ostvarenje pravičnog društva, zajednice jednakopravnih pojedinaca kako na nacionalnoj tako i na lokalnoj razini. Zato i jesam u stranci Stjepana Radića čija se cijela politička doktrina može svest u jednu riječ kao univerzalni cilj - pravica. Pravica, i kao ideja i kao djelo. Manjim ili većim ostvarenjem pravice u zajednici, pravičnog društva, mjeri se uspješnost nečijeg političkog djelovanja kao i uspješnost ukupne zajednice. Ako već u samom deklarativnom nastupu neke političke opcije razaznavamo ideološku defektnost u odnosu na generalno prihvaćene društvene vrijednosti zapadnjačke, ili još bolje sjeverno-europske demokracije, onda možemo relativno rano, pa već i u predizborno vrijeme ocijeniti možebitnu korisnost ili štetnost izborne suradnje.
Stoga sam pobornik samostalnog izlaska na izbore, a u slučaju predizbornog koaliranja prihvatljivo je koaliranje srodnih ili sukladnih svjetonazorskih opcija s jasnim političkim ciljem - pravičnim društvom, barem kad je stranka Stjepana Radića u pitanju ……….
Post je objavljen 07.05.2017. u 12:28 sati.