mogla sam stvarati vrtloge i bonace, ravnati
vodu u kukovima i u takvom se slobodnom padu
ponekad čak odmarati.
Mogla sam ovim jednoličnim taloženjem koža
osluškivati zrcalne patente umiljatih tekstova
i ovako pitka, katkad i pitoma od straha od visine,
od bijega pred stankama i hodnicima bez zareza,
spavati kao da sve radove u kući
neću obavljati sama.
Možda bi tada netko i čuo jeku koja pristojno kuca
i koja uvijek skida naočale trenutak prije ulaska.
Post je objavljen 07.05.2017. u 11:51 sati.