Osejava
1994.
Zelena stabla, pod njima tepih smeđi,
jutarnja magla, njen veo sve je bljeđi.
Pod suncem vrelim modro se more ljeska,
Prstima bijelim na rubu igra pijeska.
Svud spokoj struji tišina što ga stvara.
Trabakul* bruji, modrinu mora para.
Školjka
1999.
Ispod ljeskave površine mora,
od radoznalih pogleda
skriva svoj biser.
Jutro
1994.
Srebrne iskre rasute drščućim granama,
jutro je dahom toplim svaki dodirnulo kutak.
Ljepota melem je duši i lijek ranama.
Živjeti želim svom dušom ovaj trenutak!
Klasični evergrini
(emisija na radiju)
1995.
Slap zvuka se ruši u korito ranjivog srca,
lomeći stijenke u ocean nosi ga snova!
Sunce je svoju na prozor rastlo mrežu.
Smiraj
1993.
Još jedan smiraj dana razgrče maglen veo,
posljednji sunca zraci nad tmastom pučinom snatre.
Još jedan ophod nebom mjesec je započeo,
pa, zvjezdanim žaračem mašuć', u nama razgara vatre.
Lovac
1993.
U meni srce nemirno ko ptica,
na nebu mjesec znatiželjna lica,
i, kao lovac, strelicom od zlata,
u svoju mrežu moje srce hvata!
San o mjesečini
1995.
Mjesečina srebrnim sjajem
smiruje grimiz zapadnog neba,
a još do maločas sve je treperilo
zlatom sunca životvornog!
Mjesečina srebrom okiva kretnje
i život pretvara u snove.
I tako, dan po dan, do vječnog pokoja!
Post je objavljen 05.05.2017. u 10:42 sati.