danas sam bolje
imam slatke brige oko gradiva na faksu, sve se to da.
puno razmišljam, odlučio sam hodati do posla, sva tri posla. i baš puno hodam.
gledao sam svoju majku kako godinama hoda, noću, rano ujutro, preko dana, nakon posla i kad nije imala posla.
postao sam i ja takav, ali mogu vam reći da pomaže.
grad je najljepši noću, prazan, svoj, preko dana njega stvaraju ljudi, a ovako, potpuno čist, kao prošlo vrijeme, postoji, pun uspomena, sjećanja i znakova, ali sasvim tih.
onda je on samo moj, i svi prostori su prepušteni mojem emotivnom, mojoj mladosti, grafitima i prvim zagrljajima.
mom pušenju iza škole, prvom pijanstvu i prvoj pjesmi.
i sam me vjerujem u početke, a onda hodam i grad me stvara iznova.
Post je objavljen 03.05.2017. u 23:17 sati.