Gdje mi je dom,
tamo gdje spavam,
gdje se budim,
gdje živim?
Možda...
svjedoci kažu da je tako,
duša luta
od znaka do znaka,
od daha do daha.
Pretvorila sam
ovu ljubav u život.
i tako traje...
u meni je tako,
razmišljam o tome
kako je želja
kad se ostvari... nebitna.
Zbog čega onda
imamo toliko želja,
radi trijumfa ostvarenja?
Vjerojatno,
to je kratkotrajan trenutak
i opet sve ide u krug,
dolazi duga osamljenost u sebi
čekam gosta koji neće doći
gledam pun Mjesec na nebu
okomito postavljen
točno iznad svijesti
koja se bori
s onim nesvjesnim u sebi.
Pijem hladnu vodu,
kapljice ne donose mir
radost je podijeljena
pa u romboidnom obliku
zauzima moć spoznaje.
Gdje mi je dom,
tamo gdje živim,
dišem, sanjam, spavam?