Marketing
Jug protiv Sjevera
Louisiana – država pelikana
Louisiana se pridružila Konfederaciji kao šesta po redu. Strateška važnost Louisiane za Konfederaciju ogledala se u tomu što je grad New Orleans bio značajna luka na rijeci Mississippi i predstavljao vrata u Meksički zaljev.
Louisiana je pod oružje za Konfederaciju pozvala oko 60 000 vojnika, mornara, dočasnika i časnika i gotovo sve postrojbe poslala izvan granice u pomoć ostalim državama Konfederacije. Za obranu strateške luke za cjelokupnu Konfederaciju Louisiana se oslanjala na samo dvije utvrde. fort Jackson i St. Philip.
Dok su vojnici iz Louisiane na drugim bojišnicama pokazivali hrabrost i odlučnost, pješačka bojna nazvana 'Tigrovi Louisiane' po svojoj nevojničkoj stezi i divljanju tijekom bitaka izazivala je nelagodu kod Sjevernjačkih, ali i Južnjačkih časnika. Kod civila Sjevera, ali i Juga 'Tigrovi Louisiane pak su jednostavno izazivali strah.
Vojnici koji su branili narečene utvrde u Louisiani bili su slabo opremljeni i naoružani, neiskusni i gotovo neobučeni za vojničke dužnosti te vrlo upitne hrabrosti. Naime, njih oko 3000 zajedno s časnicima i dočasnicima predalo se bez borbe i ispaljenog metka, topničke salve i to samo četrnaest ratnih brodova USN koji su doplovili do New Orleansa.
Tako je New Orleans 1862. pao u ruke Uniji, a za zapovjednika okupacijskih snaga postavljen je US general Benjamin Butler. Ovaj general po Athumanunhu nije uopće imao vojničkog 'šlifa' za okupaciju, pa je ubrzo zaradio nadimak 'Zvijer', a kasnije i 'Žlica'. Naime on je pretjerivao u jelu, pilu i razvratnom nevojničkom životu.
Proglasio je zakon kojim bi se sve žene Louisiane (New Orleansa), a za koje bi on utvrdio da su riječju, kretnjom ili samo i pomislile uvrijediti US časnika, dočasnika, vojnika ili mornara, jednostavno proglasile razvratnim prostitutkama i njemu dovodile na suđenje (Athumanunh će zapisati 'povodile').
Ovakvo ponašanje jednog visokog časnika, generala, USA, opet će dovesti do pojave 'neo-konfederata', ali u ovom slučaju ovdje su burno reagirali francuski, nizozemski, britanski i španjolski konzuli i žalili se osobno Lincolnu. General Butler odmah je smijenjen, ali poradi svoje političke uloge postavljen je za zapovjednika garnizona u Sjevernoj Karolini.
No, dobro, zarekao sam se da neću pisati o tim 'kompliciranim i složenim' stvarima, pa se vraćam na jednostavne vojničke. Dakle, kako su regularne postrojbe Louisiane bile daleko na drugim bojištima, a okupacija Unije postala nesnošljiva pojavili su se gerilci (ovo nisu vojnici, partizani, gerilci ili kako se već nazivali nisu pripadnici regularne vojske bez obzira što se možda bore i za pravednu stvar – otpor okupaciji, ali iza svojih opravdanih ciljeva imaju i osobne ne mali broj puta pljačkaške ciljeve).
Gerilci u Louisiani nisu priznavali vlast Konfederacije i nisu se željeli staviti u službu vlade Konfederacije te su ubrzo postali problem Konfederaciji, ali i Uniji. Unija je na svaki napad gerilaca kažnjavala civile, pa je vlada Konfederacije bila prisiljena ustrojiti nove postrojbe za borbu protiv gerilaca i obranu od postrojbi Unije.
Ustrojene su tako postrojbe Louisiane od dragovoljaca i njihov broj je ubrzo narastao do 10 000 (po prvi put ovdje u vojsku Konfederacije ulazi i 800 vojnika 'crne boje kože' koji su osjetili kao slobodnjaci teror US generala Butlera – naime Butler je slobodne robove 'vraćao' bijelim vlasnicima uz nadoplatu)
bitka kod Anitietama
Žestoka bitka koja se razvila između vojske CSA i USA za grad Aleksandriju napokon je slomila volju Louisianaca i oni su samo željeli mir. Bitka za Aleksandriju odvijala se uz uporabu civilnih građevina i civila kao zaštite i za vojnike CS, ali i za vojnike US što nema nikakvog vojničkog smisla.
Post je objavljen 01.05.2017. u 10:17 sati.