Hodoljublja 01.05.
Mi, Sarajlije, posebno volimo Prvi Maj. Ako si ostao kući, limena glazba bi ti Titovom ulicom budila krv. Ako si imao sreću, snijeg na Jahorini u istom mjesecu zamijeniti Makarskim primorjem onda je to bio dvostruki dobitak. Najljepše od svega po povratku s provedenih praznika, dočekali bi te rascvijetali kesteni, bagrem u Velikom parku, jorgovan, znak da nema povratka zimi. „Šetalište“, Vrelo Bosne, Trebević, roštilj u avliji s Rajom...I, dok sada tabanamo komiškom Rivom, gledamo sređenog Vojka ex kustosa, također ex Ribarskog muzeja , slušamo Živana i Klapu ispred „Zadruge“, naviru lipe misli. Lipo je biti „radni covik“...Ako danas i ni tako lipo nekima, lijepe su uspomene...Sritan Vam jednako Sretan, Parvi oli Prvi Maj/ Svibanj...
Virjeme, vreme, vrime je za gradele, roštilj i za nešto popit: Zdravi i veseli bili!