opet sam cijelo jutro prenosio kutije
sve ono što mi je važno
bez čega se ne može
najpotrebnije
kad je sve završilo
ušao sam u novo iznajmljeni stan
peti te godine
otvorio prozore
promatrao malo krošnje
zapalio cigaretu
i shvatio
ne može se samo bez tebe
razbio sam sve što sam ponio
bakin tanjur iz sedamdeset i neke
tvoj mali dar iz Španjolske
na kojem si flomasterom ispisala naše inicijale i datum
očev okvir što je bila jedina ostavština nakon smrti
osim dugova i boli
i sve magnete koje smo skupljali
iz stana u stan
onda sam stao
više nije bilo lomljivih stvari
legao sam nasred sobe i
poželio umrijeti
večeras ću izrezati
sva tvoja pisma
posvete iz knjiga
fotografije
a onda možda
i samoga sebe
Post je objavljen 29.04.2017. u 15:07 sati.