Probudili me noćni sati,
prazno nebo odvodi
na suhe obale
gdje duša pleše svoj ples,
sanjala sam,
da me u tim noćnim satima
budi miris ruža.
Između svjetova nema granica,
krijem se u krugu,
a on nema kraja,
dok ispred zrcala
vidim prolaz
prema drugoj dimenziji ljubavi,
života i crvenih ruža,
a iznad vode lebdi sjena,
sjena moje duše.
Slika bez posvete,
glazba bez stihova,
noć bez Mjeseca,
u kutu oka postojiš,
skrivaš se, traješ,
nema kraja…
Ljubav postoji
u svakom obliku
u kojem se daruje
i zbog koje živimo,
vraća nas na početak
onih prvih osjećaja
i prvog poljupca sa tobom,
a odbačeno crveno svjetlo
šeće od mene do tebe,
dok crvene ruže
i dalje tiho šumore
kao velovi kiše
koji zastiru panoramu grada.
Pitam se
kako bih ja živjela,
da nisam srela tebe?
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.