Ima jedna super knjižničarka, osvježila mi svježi ali kišni riječki dan, inače radi na odjelu gdje su me zadni put iritirali isti ti knjižničari, sve je do ljudi, ali se nisam složio s kolegom poslije razmjenjujući misli ispred robne kuće, čekajući da se pljusak malo stiša, ne radi ona dobro svoj posao, ona uživa svoj posao što bi Nijemci rekli. Znam ih dosta što npr. u mojoj struci dobro rade, ali time široj zajednici i našoj budućnosti uglavnom samo štete.
Rad je uglavnom besmislen i valja ga odraditi jer je društvo tako koncipirano, ako ga ne radiš za sebe, po svojoj volji. Misao o punoj zaposlenosti kao smislu djelovanja i biti novog društva definitivno me odbilo od njemačkih socijaldemokrata. U kategorijama našeg pretpolitičkog društva ne razmišljam, treba preživiti od danas do sutra i tako je bilo otkad znam za sebe s tim da do prije par godina nitko iz moje okolice nije brinuo za ispunjenje osnovnih životnih potreba, sad je situacija mnogo gora, nitko ne osjeća ni najmanju sigurnost, i alat za kopanje je preskup.
Zato me trgovački lanci s vremena na vrijeme obraduju, odnosno nas koji znamo gledati, opet sam na akciji nabavio odličan pršut, znatno jeftiniji od ostalih prosječnih, nije hrvatski, no hrvatsko redovito kupuju samo oni koji redovito prate televiziju i domaće portale.