Život je teško nošljiv bez privida. Ukoliko želiš biti heroj i suočavati s njim pune bistre svijesti možeš završiti samo kao Nietzsche, odnosno nužna, u zadnjoj fazi, sredstva protiv bolova i nesanice, vode u ludilo, koje je možda i jedino realno rješenje.
Većina pak nas prosječnih eksperimentiraju s priručnim pomagalima, tu naravno ne mislim na dobar broj medijski zatrovanih, načitanih i zatucanih, kukavica u stadu, koji nas militantno pokušavaju dozvati pameti, nas s ovim ili onim porocima ili barem uljepšivačima svakodnevice poput sve zanimljivijih filtera. Stvaranje je najbolja terapija protiv ovisnosti, iskristaliziralo se zadnjih godina, a život može biti zanimljiv i kad imaš dojam da si ga dobro iscrpio, trebaš samo naći dobrog optičara i filtričara.
...Jer što su davno pjevali neprevaziđeni riječki Parafi (to što želimo reči, teško može proći, al mi se razumijemo i složno pjevamo)...
p.s.
Pohani gotovi kolutići lignji meni, blago rečeno, nisu dobri.