Pregled posta

novi početak u starom ruhu

najviše od svega veselilo bi me pisati o svim lijepim događajima kojima su obilovali protekli tjedni na poslu, no, kako su i ti veseli, emotivni, produktivni, spontani i kreativni u tijesnoj koleraciji i s onim ne baš tako krasnim odlučila sam kako ću tu sferu svog života svesti na minimum ovdje na blogu, jer sve ono što se ne tiče isključivo i samo mene ne želim opisivati stoga što nije profesionalno ni pošteno povlačiti druge ljude po internetskim bespućima bez njihova znanja i pristanka, pa makar i bilo dobronamjerno.
jedino za što ću si, ovom prilikom uzeti slobodu je s oduševljenjem opisati našu novu ravnateljicu, koja je izabrana iz naših redova, dugogodišnji radnik kao odgojiteljica naše kuće koja se na poslu ne razlikuje puno od nas, jer je ostala u kuti i šlapama, te skupa s nama odrađuje sve one poslove koje nam predloži dogovorom, razgovorom i zajedničikm promišljanjima, što radnu atmosferu čini ne samo humanom, produktivnom i motivirajućom, već i zabavnom kao i ispunjenom nekim posebnim elanom, pa i guštom, jer sve što radimo odrađujemo kolektivnim snagama uz puno smijeha, zafrkancije, pjesme, pa i grickanja vafla kojima smo se počastili na kraju radnog tjedna.
to sve skupa dokazuje kako je zadovoljan radnik produktivniji od onog pod konstantnim stresom i hinjenim poštovanjem. uzajamno uvažavanje u ovom slučaju pridonosi inovativnim idejama koje se nitko više ne libi iznijeti pred svima, kao i probleme koji ga trenutno muče, dok zajedništvo omogućava pojednicu da se iskaže na onom polju za koje su mu kompetencije na nivou i vještine od kojih će čitava zajednica profitirati, što ne znači da ne želi usvajati i nova znanja, te ih nadopunjavati suradnjom i saslušati već provjerena iskustva.
ono što je meni nekako olakšanje jest da ponovo dolazim na posao s veseljem, bez grča u želucu i s onim osjećajem kako ulazim u svoju kuću, svoj drugi dom gdje su moji kolege nasmijani, zadovoljni, motivirani i spremni na nove izazove koje nas sve zajedno očekuju, dok je ravnatelj tu nam svima to omogući svojom dostupnošću, otvorenim vratima, umom i srcem.
za tu priliku posadili smo u vrtu trešnju kao simbol novog početka kao i plodova rada koji će se vidjeti tek nakon određenog vremena i puno truda koji je još potrebno uložiti kako bi svi bili zadovoljni, a u ustanovu kao što je dječji vrtić zadovoljan roditelj je onaj čijeg su djeteta sve potrebe u potpunosti zadovoljene što je moguće ostvariti ako svaki član kolektiva vjeruje kako nam je svima upravo to jedini najvažniji cilj zbog kojega je isto tako rad svog pojednica jednako vrijedan i potreban.
mi smo kotači kolica u kojima bi trebala biti nasmijana sva lica.
uz moje dečke koji su mi najvažnija motivacija i podrška posao je aspekt mog života koji me izrađuje, upotpunjava i zadovovoljava kao osobu. uz podršku koju sam u zadnje vrijeme dobila od određenih kolegica i prijateljica kada mi je bilo najteže u životu zaključila sam kako je u tim teškim trenucima važno ostati svoj, vjerovati u pravdu, dobrotu ljudi, ali prije svega vjerovati samom sebi, svojim uvjerenjima, održati čist obraz, ne okretati glavu od prljavih rabota kako bi naša savijest bila čista, san miran i ruke žuljevite ali bez rukavica, držati se istine, makar i pod cijenu nepravednih snošenja poslijedica, kako bismo i dalje mogli hodati uzignute glave, ne bojeći se jasno i glasno izreći vlastito mišljenje, jer je naše, osobno i ispravno, jer sve kad tad izađe na vidjelo, i tada si siguran tko ti je u životu vrijedan, zbog koga se sve to isplatilo istrpijeti, jer sada je rezulatat više nego pozitivan i to prvenstveno za one zbog kojih smo mi svi tamo:
djeca, čije potrebe su na prvom mjestu i zadovoljan roditelj.
dok smo mi podrška koja će svojim trudom i radom dati sve od sebe kako bi se ti ciljevi i zadeće ostvarili uz podršku ravnateljice koja je do nedavno bila u rukama do lakta u temperama i ima iste žuljeve od šiljenja olovaka kao i kutu i šlape što ju čini ne samo jedaku nama, već i pristupaćnoj toj djeci, prepoznatljivom njihovom tetom, toplom, otvorenom, često i nasmijanom, ali jasnom, strogom i ozboljnom kada situacija zahtjeva.
pravom tetom, no sada je zadužena za nas odrasle, a to i nije uvijek baš tako jednosavan zadatak. zato je potrebno uzajamno uvažavanje, povjerenje i podrška u oba smjera. smatram kako je to put prema kvalitenom zajedničkom radu, te da smo strtali upravo tako. samo trebamo ostati na toj stazi.
njegovanje otvorene i iskrene komunikacije, dogovora i međusobno uvažavanje mogao bi biti ključ uspijeha koji će nam svima vratiti tu iskru koja nam tinja u srcima.
jedan od odojnih stilova kaže kako smo mi kao vrtlari zato nam ja svima želim uspijeh u našem malom vrtu.
puno ruža svih boja, mirisa i nijansa sa što manje uboda trnja na tom putu kako bi ova planeta postala i ostala u pravim rukama.

Post je objavljen 24.04.2017. u 00:11 sati.