*Heinrich IV. i Grgur VII. u Canossi 1077, autor slike Carlo Emanuelle
Nije to mali podvig za jednu još uvijek ustavno sekularnu državu, imati dva Ministarstva i pripadajuća im ministra (kulture i zdravstva) u funkciji Ministarstva bogoštovlja te državni vrh koji poslovično ide po mišljenje u Canossu.
Priopćenje Ministarstva kulture RH: „Ministarstvo kulture osuđuje fizičko nasilje i napad na svakog građanina. Ovaj slučaj ujedno podsjeća na važnost odgovornosti za javno izgovorenu i/ili pisanu riječ.“
„Stoga se očite provokacije i vrijeđanje nacionalnih osjećaja hrvatskoga naroda i goleme većine hrvatskih državljana koji vole svoju zemlju ne mogu nazivati „performansima“, „novinarskim“ ili „umjetničkim slobodama“ ili „satirom“. U potpunosti podržavam slobodu govora i umjetničke slobode, uključujući i satiru. Isto tako međutim držim da sloboda izražavanja pretpostavlja odgovornost i da nikada ne smijemo prijeći granicu nakon koje javna riječ postaje sredstvom uvrede drugoga.“
A koja je samo produžetak onog tradicionalnog svjetonazorskog & interesnog partnerstva HDZ-ove nacionalističke politike i povijesno-antisekularne politike Crkve.
Politika koju Ivančić najpreciznije definira kao fetvu (poziv na linč) tj. izravni atak na građanske slobode:
„Epistola predsjednice Hrvatske stoga je djelo fundamentalističkoga uma, izravni atak na građanske slobode i otvoreni poziv rulji da nasrne na sve koji ‘provociraju’, ‘iritiraju’ i ‘vrijeđaju’ osjećaje silom i tamjanom unificirane većine, pa utoliko i blistava ilustracija nesumnjivoga ekstremizma koji stanuje u prostoru što sebe voli definirati ‘političkim centrom’. Budući da nastupa u ime ‘vrjednota na kojima je stvorena hrvatska država’, čini se da je realan politički sadržaj tako smišljene države identičan sadržaju predsjedničina pisma:
‘Ne začepite li gubice, loše vam se piše!’“
*Srednjovjekovni kralj predaje ovlasti biskupu, drvorez
Osim što je dakle riječ o upiranju za prevlašću vjerskog (religijskog i/li ideološkog zaleđa) nad građanskim (sekularnim) društvom, riječ je naravno i o onom klasičnom obrascu totalitarizma:
Židovi, ukoliko ne prestanete svojim postojanjem provocirati i vrijeđati osjećaje arijskog naroda Nijemaca, zaslužili ste sve što vas ide!
Drugovi Bulgakov i Pasternak, ne prestanete li svojim pisanjem provocirati i vrijeđati druga Kobu i narodnu vlast, sibirski gulag!
Žene/Vještice, ne prestanete li svojim spolom provocirati i vrijeđati svetu majku Crkvu, zaslužujete da vas stigne Malleus Maleficarum!
Giordano Bruno, ne prestaneš li svojim znanstvenim spoznajama provocirati i vrijeđati Božju službenicu svetu Inkviziciju, lomača!
Kaurini, ne prestanete li svojim bezboštvom provocirati i vrijeđati Allahovu svetu Islamsku Državu, vaše su glave zaslužila da se kotrljaju u prašini!
Frljiću, ne prestaneš li svojim predstavama provocirati i vrijeđati osjećaje vjernika i nacionalna čuvstva, zaslužio si, kao i prethodno u Tomićevom slučaju, da se krkanske prijetnje ostvare... etc!
Totalitarizam nastupa svaki put kad vlast, umjesto nedvosmislene osude talibana, uz talibane spremno (pri)staje time dajući legitimitet njihovom otvorenom, odnosno -preko radikaliziranih Mutava/SS trupa kao izvršilaca totalitarne ideje- vlastitom celofiranom nasilju ("za vjeru, naciju i/li dom").
Ne imati na umu „osjećaje vjernika“, preciznije - propitivati i/li ne slijediti dogme unificirane većine, misliti svojom glavom, za racionalnu osobu u takvom društvenom ok(r)uženju, više u pravilu nego kao izuzetak znači ostati bez kontejnera tog uma (glave).