1. Kuhinja
Kuhamo na Veliku subotu, iako bismo radije jele vani, zbog lijenosti.
Mama radi i jest ce na poslu, a mi se snalazimo.
Super G me pita imam li cjedilo sa sitnim rupama i fino maslinovo ulje, gdje je ocat i slicne stvari, a ja stojim kao jelen u farovima.
Nijedna soba mi ne izaziva ovoliko stresa i frustracije kao upravo sada kuhinja u obiteljskoj kuci.
Skuhala sam sve skupa valjda tri stvari u njoj tijekom godina.
Prvo zabu u rupi, recept iz kuharice Jamieja Olivera.
Htjela sam ispasti faca pred roditeljima, ali mama je nekako preuzela cijeli postupak, jer ne zna drugacije, i ja sam samo na kraju razocarano zalila kobasicu tijestom i stavila ju u pecnicu.
U 30oj sam prvi put skuhala blitvu, za prilog. Bilo je kasno ljetno popodne, bila je puna kuci ljudi i radio se rostilj da se nadoknade kalorije koje smo izgubili hodajuci Paklenicom. Bila sam tako ponosna na sebe, nisam ju prekuhala.
Sada, u 35oj, bespomocno zijevam i trazim nezagoreni lonac.
Neke stvari su promijenila mjesta. Neke stvari su zamijenjene novima. Neke stvari ne rade, treba se snaci. I takva je zapravo cijela kuca.
Toliko sam rijetko u njoj da ne mogu zapamtiti gdje je sto, jer se to ionako stalno mijenja. Strah me bilo sto dirati. Osim stvari koje silno zelim baciti, a mama se uglavnom buni.
Pronalazim cjedilo, ulje i ocat. Uspjesno kuham heljdu i jaja. Rucak je fini.
2. Spavaca soba
Njusim odjecu iz ormara. Soba je prazna vecinu godine i ne grije se vecinu zime. Neka odjeca je cista, ali mirisi lagano pljesnivo. Muci me to.
Nalazim pidzamu i uvjervam se da je ok.
Napravila sam salabhter za liniju, zapisala na kojem rednom broju se nalazi koja stanica. CD player naalost ne radi, ne znam zasto.
Morala sam doniejti lampu iz dnevne sobe, moja stolna je odavno crkla.
Krevet je okrenut naopako, ali nemam energije da ga vracam. Malo je plosnatiji nego prije, ali se na njemu jos dobro spava, usise te kao crna rupa.
Samo sto ne spavam. Nisam se naspavala otkad sam dosla.
Preko dana se pokusavam druziti s ukucanima,popodne ne stignem odspavati, navecer kasno legnem. Ujutro se rano dizem da psima otvaram vrata u vrt, ili ih pokusavam nagovoriti da izadju unatoc kisici.
Vecinu dana zapravo provedem otvarajuci zivotinjama iz i oko kuce vrata, skupljam ih i vodim poput ovaca, hranim, razdvajam, spajam, nadgledam, donosim im stvari. Vec mi je dojadilo.
Opustanje dolazi u obliku nesvjestice kad se ugase svjetla.
Post je objavljen 22.04.2017. u 23:28 sati.