NAJVEĆA TAJNA SRCA I KREIRANJA ! /Esencija o kojoj govori Gregg Braden i mnogi drugi /
Svi smo mi kokreatori. No većina kreira nesvjesno i nije svjesna kako sadržaj njihove podsvjesti određuje ono što će biti manifestirano. Svaki strah ili pozitivno uvjerenje su u stvari molitve ili naredbe univerzumu, koje se manifestiraju.
Sumnja je molitva unuverzumu, koja odgađa manifestaciju ili ostvarenje.
Svjesno preuzimanje odgovornosti za svoju kokreaciju najvažniji je korak u potpunom buđenju u svojoj božanskoj svjesnosti. Ono prema čemu smo usmjerili svoju pažnju i energiju postaje manifestno u našem iskustvu.
Isto tako ako svjesno povučemo svu svoju energiju u svoju esenciju, mi prestajemo projecirati svoju svjesnost u iluzurno manifestirane objekte i oni više za nas ne postoje.
Osjećati sada, buduće željeno stanje, jedina je prava molitva – osjećanje kao da se već desilo.
U srcu se ujedinjuje misao i emocija i nastaje jedinstveni osjećaj- stojni val.
To je unutarnji jezik koji komunicira sa kvantnim poljem svih mogućnosti. Naša promjena unutra, stvara, manifestira isto vani.
Npr. Molim se Bogu za zdravlje bližnjih –KRIVO !!!
Moliti zamišljeno- odvojenoga Boga za nešto, znači priznati ili potvrditi da to nemamo sada i da smo odvojeni.
Na taj način univerzum kreira iz beskrajnog mora mogućnosti još više onoga što nemamo, manje zdravlja i više bolesti.
Kada npr. urođenici zazivaju kišu, oni ne mole za kišu, jer time odašilju poruku kako ona ne postoji sada, a univerzum manifestira ono što odšiljemo sada. U tom slučaju bilo bi manifestirano vrijeme bez kiše. Sada je jedino realno živo vrijeme.
Urođenici se povežu sa svojim precima i u trenu sada osjete sve emocije, misli, slike i doživljaje kao da je veća sada pala kiša.
Snagom njihove namjere i osjećanja, kiša postaje njihovo manifestirano iskustvo. To nije nikakvo čudo, jer zakonitost manifestacije tako djeluje.
„Molim te Bože daj mi....“... uobičajeni kršćanski način komunikacije s božanskim u crkvama, znači drugim riječima kao naredba univerzumu: “Nemam to, jako to želim imati i bojim se da ne mogu to dobiti !“
Rezultat takvog negativnog uvjerenja i emocije straha, je manifestacija istog uz borbu i patnju.
Želja i strah se sukobljavaju i međusobno bore, kao dva pola u dualitetu.
Univerzumu šaljemo poruku da smo mali, jadni, odvojeni i žrtve i on nam to iskustvo ojačava i potvrđuje.
Osjetiti, vidjeti svoje bližnje kao zdrave, uz našu ogromnu zahvalnost za to, kreira trenutno zdravlje.
Tako također nadilazimo prosudbu kako je bolest loša, a zdravlje dobro i nadilazimo želju i strah.
Jednostavno svjesno izaberemo drugu mogućnost /zdravlje / iz mora mogućnosti i osjećamo unutar sebe njenu realnost.
Na taj način ona postaje manifestna u vanjskom iskustvu.
Nasuprot zahtjevnog moljakanja Boga, koje je upućeno iz svjesnosti neimanja i potrebitosti, molitva : "Bože predajem ti se, neka bude volja tvoja " ima drugačije značenje i efekt.
U ovoj izjavi malo ja ili ego se predaje svojoj tzv višoj svjesnosti i ucjelovljuje u jedinstvu s božanskim.
Tako postajemo jedna volja ili namjera i potvrđujemo svoju cjelovitost, sigurnost i ispunjenost, bez obzira nato što je vani manifestirano. Tako se prepuštamo našoj najdubljoj inteligenciji i vodstvu i kroz božansku inspiraciju manifestiramo svoje iskustvo, odnosno izražavamo svoju božanstvenost.
Post je objavljen 22.04.2017. u 01:11 sati.