dok se žaklina zeru smiri, pričat ćemo o živojinu
živojin je živija u selu, doduše ne baš u selu nego malo vanka sela, pa zimi do njega ni poštar nije dolazija jer ga je bilo straj vukova i medvida
živojin je ima priko šezdeset godina, nikad se nije ženija, živija je s mamon, koja nije trpila druge žene oko živojina
živojinova mama je mrzila druge žene, jer se bojala da jon ne ukradu živojina, i druge muškarce radi onoga klingonca šta jon je napravija živojina, i onda je ostavija ka zadnju štracu
živojin je osim što je patio jer zbog svog mješanog porijekla nije nigdje pripadao, pa nije mogao prežalit što je nestala klingonija, patio i zbog svoje spolne zbunjenosti
živojin nije znao da li se njemu u stvari sviđaju muškarci ili žene, a i mučili su ga nerazjašnjeni osjećaji prema vlastitoj majci
živojin je malo veselja imao u svom životu, i imao je jednu veliku želju, postati popularni bloger, zato je uvijek iznova smišljao nove likove, i otvarao nove blogove
živojin je jako volio bit klingonijanac, ali tako nikako nije mogao zadobit željenu popularnost, pa se onda uživljavao u raznorazne likove, a sve kako bi napokon jednu stvar u životu napravio dobro, i postao popularni bloger
živojinu se možda od svih njegovih uloga sviđala uloga homoseksualca, tu je istovremeno mogao biti muškarac, i pokazati svoju nježnu žensku dušu
živojin nije razumio ovu današnju glazbu pa je inspiraciju tražio u pjesmama dalibora bruna