Marketing
No future
Prehladno jutro jutros. Očekivan početak sranja kod nečeg na što ne mogu baš uticati. Pročitao jednu lošu knjigu domaćeg pisca kojeg sam cijenio, s sagom o Rosenbergu, ideologu uništenja židova židovskog prezimena, se još mučim, nisam navikao ostavljati knjige nedovršene. Ispada da je on kojeg smatraju ideologom nacističkog pokreta bio najveći primitivac, a Goebels, njegov suparnik, intelektualac za njega, iako je imao ekspresionista Kirchnera na zidu stana, taj Goebels, organizirao je zloglasnu izložbu izopačene umjetnosti, uglavnom za dokazati Hitleru da nije mekši od Rosenberga. Dnevnici izuzetno dosadna svjedočenja jednodimenzionalnog uma, jedinu ljudskost srećemo kad je poludio, dok omiljeni vođa sklapa izuzetno pametan pakt s smrtnim neprijateljem Staljinom. Zašto se još bavim protagonistima tog suludog vremena nije mi jasno, tragično karikaturalno ponovljenog na ovim prostorima, čovjek valjda ima potrebu sam sebi dokazati, da za sve postoje neki racionalni razlozi. U stvari me zbunjuje samo da i neki sljebenici budizma nemilosrdno i okrutno ratuju. S druge strane, i neočekivani potezi mog psa, kad bolje promislim, ispadaju jako logični. Stoga još veća šteta šteta da Edo Popović nije iskoristio izvrstan naslov "Poglavnikov pudl" za nešto smislenije od knjige spomenute na početku posta.
p.s.
Banjalučki ćevapi standardno dobri, o knedlima s marelicama neću trošiti riječi.
Post je objavljen 20.04.2017. u 15:03 sati.