Kad sam 13.3. izašla na usmeni dio ispita iz njemačkog (ujedno posljednji korak Integracijskog kursa), odgovarala sam s istim kolegom kojeg sam prvog upoznala kad sam u listopadu došla u novu grupu polaznika.
Taman na Veliku subotu stigla je kuverta, a u kuverti Certifikat. Na Certifikatu se sjaji B1. Znala sam da sam dobro napisala, ali nisam znala da sam ostvarila najbolji rezultat od svih. Nije da je to nešto bitno, pogotovo što već 2 mjeseca ne učim ništa i već se znanje srozalo... ipak, bila sam ponosna na sebe.
Prekjučer sam otišla upisati B2. No, prije odlaska u zgradu, sjela sam u "svoju" pekaru u kojoj sam 5 mjeseci svako jutro pila Latte macchiato i pisala pisma i gledala ekipu kako izlazi iz podzemne i rastrčava se na sve strane raskršća. Ali nema poznatih. Neki novi klinci pohađaju nastavu.
A ispred ureda za upis, kao i uvijek, neki zanimljivi ljudi. Tako sam ovajput upoznala jednu Tunižanku, jednog Rumunja i jednog Španjolca. Španjolac (cca 38) priča s nama španjolski kao da ga svi razumijemo. Rumunj (cca 40) sluša mene i Tunižanku kako smo se razvezale i jedva je dočekao pohvaliti se da je završio B1 učeći sam doma preko vikenda. Nije mi propustio objasniti da mora odraditi prekvalifikaciju jer u Rumunjskoj nije učio o nekim presama i pumpama koje se ovdje koriste. Ja, kao socijalna radnica, odmah sam shvatila na koje prese i pumpe misli. Tunižanka (cca 36) se navila ko da joj život ovisi o davanju što više savjeta u što kraće vrijeme. Upravo je polagala B2 i pala je zbog pismenog dijela u kojem sastavljaš tekst na zadanu temu. Od 45 bodova ona je imala 0. Što je ona pisala da je dobila nula bodova? Popis za šoping poslije ispita? Kaže ona meni da je B2 jako težak i da ju škola nije ništa naučila nego je sve sama preko Youtube-a i da bih i ja tako trebala.
Kad sam došla na red, referentica mi je ukazala da ne mogu kod njih, bez određene potvrde od minhenskog zavoda za zapošljavanje, uopće pohađati B2 i priupitala me: Zar niste vidjeli što piše na dopisu? Ja joj odgovorim: Ja sam samo vidjela svoje ocjene i odmah došla u ured, izgovarajući ovo kao kadadijete misli da je nešto super napravilo, a zapravo je roditelju dalo dupli posao (npr. moja je kćerkica danas pojela cijeli jogurt. Istina, nije ništa bilo u zdjelici, ali je zato bilo posvuda, a najmanje u želucu. No ona je ponosno strugala po dnu zdjelice ukazujući kako je obavila svoj posao na ponos i čast).
Odmah sam otišla u Zavod i zatražila potvrdu koju nisam dobila jer moja referentica (koje nije bilo u uredu) mora donijeti odluku želi li mi je dati ili ne (s obzirom da se radi o subvencioniranom pohađanju nastave). I danas sam dobila dopis da će me primiti za tjedan dana i tad će donijeti odluku. Škola počinje 2.5. i ako upišem na vrijeme, očekujte nove dogodovštine. Ako ne, odoh u Hrvatsku otvoriti sezonu kupanja. :)
p.s.
Od nas nekih 17, 7 ih je palo ispit (Eritrejac, Etiopljanka, 4 iz Sirije i jedan Iračanin). A danas na kavi mi je jedan kolega (koji je pao i stoga dobio certifikat A2) rekao da je išao pisati probni test u drugu školu i da je tako loše napisao da su mu rekli da treba ići na alfabet kurs (ispod A1 nivoa). Toliko o ujednačenosti škola. :)