Marketing
Simbioza
Posadili su je davno. Rasla je diveći se svojim zelenilom tijekom čitave godine. Bila je ponosna na to, gledajući kako njezini susjedi preko ceste svake jeseni gube svoje lišće ostajući golih grana.
Godine su prolazile. Jelka je sve manje bila zaljubljena u sebe i svoje zelene iglice. Sve više je zavidjela svojim susjedima koji su, istina, gubili svoje lišće, ali su zato svake godine, kad zima prođe a nastupi proljeće – novi život, bivali okićeni predivnim bijelim cvjetovima.
Gledala ih je sjetno, pa i tužno, stalno misleći kako bi se i ona rado okitila lijepim cvjetnim grozdovima.
Jednog dana, neki dobri čovjek pokraj jele zasadi drvo/biljku kojoj je potreban oslonac za rast - glinciniju. Rastući, okretala se oko sebe ne bi li ugledala nekakav čvrst oslonac. I kad je već pomislila da će morati puzati po zemlji, začu tih glas: „Uhvati se za mene i penji se do mog vrha!“.
U prvom trenutku nije znala otkuda dolazi glas, a onda joj se učini da je to zove jela što je u njezinoj blizini gotovo dotakla nebo. Dopuže do njezinog debla, uhvati se za njega i nastavi rasti punom snagom. Rasla je brže nego njezin domaćin i ubrzo je i ona dotakla nebo.
Otada žive u simbiozi.
„Sad sam ljepša i od susjeda“, često pomisli jelka ponoseći se velikim, plavim, cvjetnim grozdovima svoje prijateljice.
Post je objavljen 17.04.2017. u 21:05 sati.