Marketing
iza kapaka
Zatvorim oči.
I cijeli dan ih ne otvaram.
Vani čujem, događa se nešto nalik životu.
Kažu, proljeće je.
Ptice žubore poput potoka i razlistavaju drveće.
Djeca se smiju, djeca se prepiru, dozivaju.
Dok žmirim, u mome mraku, ti nisi umro.
Tvoje ruke su suhe i tople.
Daješ mi desnu mojoj lijevoj
i vodiš me ponovno na izvor.
Tvoje usne ljube opet
sve glavne gradove mojih kontinenata
palcem putuješ mojim važnim prometnicama
i nasmijavaš govoreći mi
ošišala si se kao dječak
prestani nositi te marame
znam da je teško
al izdrži izdrži
tjeraš me da otvorim oči
mada je to malo mračnog mjesta
jedino gdje te još mogu vidjeti ponekad
čudnovato nesebičan vičeš već sada
izađi, Sunce, izađi
moramo te udati
A ja
što više dana uđe
to kapke pritišćem silovitije
i dalje ne dam
da se rasplineš ko neimenovana arija
čuvam tvoje riječi pronalazeć u njima novi smisao
dok suze se slijevaju po vratu
po svim važnim prometnicama
do mog srca
Post je objavljen 17.04.2017. u 09:06 sati.