U titraju vječnosti kovitlac sjećanja. Na stolu kruh i vino. U cenakulu oproštaj, posljednja večera pred trodnevlje tišine. Bila je to noć krugova, noć neizrecivih osjećanja. U bezriječju naslućenih istina začudnost tajnovitih puteva ka hramu ljubavi.
Noć bez Mjeseca, bez pustolova koji srebrom blaži tminu. Noć bez zvijezda.
U komadiću šutnje oćutih uspomenu na ulazak čovjeka u svetu zemlju… u kaleidoskopu vječnosti se prelamaju slike. Prognanstvo čovjeka iz rajskog vrta i molitva spasenja u Gestemanskom vrtu. Gestemanska ura, molitva ubrizgana u otkucaje nutarnjeg sata, krugovi utkani u žrtvu čovjeka za čovjeka… osjetih sklad patnje, boli, vjerovanja i ljubavi…
Ovo je bila noć rastrgnuća koprene iza koje se krila izdaja…
Hoće li glasanje pjetlova ubiti ljubav?...
Vidjeh sjenu izdajice… šuljala se koridorom mraka… vidjeh Judin poljubac... strahotu izdaje...
Ecce Hommo, krik izdaje guši zvona, muk objavljuje žalovanje.
U molitvama ozrcaljeno lice večernjice i jutarnjice… obraz i obrazina tankoćutnih osjećanja…
Koju boju ima istina… upitah mudrace na vratima vremena... rekoše mi ... boja puta od Poncija do Pilata... i šutnja bogočovjeka...
Na žrtveniku bezumlja umire čovjek za čovjeka... osjetih vjerovanje u istinitost kozmogonije... Venera i Danica… sutonska i jutarnja zvijezda... putanja ljubavi... trenuci pretakanja jedne u drugu… nedjeljivost od istine… ljubav, vjera, nada… i tišina…
Utihnula su zvona… Tišina para uši…
Možemo li spriječiti smaknuće?… promijeniti legendu?… upitah tebe i sebe…
Na žrtveniku noći je izgarala želja… shvatih, put pokore je neizbježan put ka uskrsnuću istine… vidjeh slike otrgnute iz prastarih zapisa… iz sjećanja čuvara svetog groba… iz svjedočanstva neuništivosti ljubavi…
Ovo je bila noć krugova i tišine… noć budnosti i sjećanja.
Vazmeno trodnevlje... muk ucrtan na koordinatama srca…
Do krotkog svitanja svijesti, do uskrsnuća ljubavi...
Dijana Jelčić
slika... Andrea Mantegn... Isus u Gestemanskom vrtu
slika... Antonio Ciseri... ecce hommo, 1871
slika... križni put u katedrali u Bonnu