Tko je taj koji se ne sjeća priče o tri praščića?
Sjećam se ona tri pametnjakovića i ZLOČESTOG vuka.
O da, bila je to priča o površnima i temeljitima i naravno, velikom, groznom vuku koji uništava ono što su drugi napravili.
Pa ipak, idemo danas stvari pogledati iz jedne druge perspektive.
Što ako je vuk pozitivac? Što ako vuk predstavlja život i konstantnu promjenu?
Kako bi praščići naučili nešto i sakupili iskustvo da nije bilo vuka? Kako bi napravili najkvalitetniju kuću? Zanimljivo je pitanje, gdje je onaj treći praščić sakupio toliko životnog iskustva da je znao da vuk neće moći otpuhati njegovu kuću ako ju sagradi od cigli?
Zar nije istina da je sve relativno osim promjene?Nekad se vjerovalo da je brzina svjetlosti apsolutna, ali i ta teorija je pala u vodu. Jedino je promjena apsolutna.
Zašto se ljudi onda toliko opiru promjenama?
Sve se mijenja.
Zemlja se mijenja, sve na Zemlji je u konstantnoj promjeni. Svemir se mijenja. Sve u svemiru je u konstantnom kretanju.
Mi se mijenjamo u svakom trenutku.
Naše tijelo zamijeni sve stanice u razdoblju od 7-10 godina. Znanstvenici su vjerovali da se sustav sinapsi nakon 35 godine života više ne mijenja, ali oni koji se bave neuroplastičnošću mozga uspjeli su dokazati da čovjek uz malo više truda i volje može do kraja života upravljati svojim sinapsama, kidati ih i stvarati nove.
Pa čega se onda toliko bojimo?
Bojimo se života. Bojimo se izazova. Bojimo se nepoznatog. Bojimo se izaći iz zone konfora. Bojimo se promjene.
I što se dogodi? Dogodi se život. Dogodi se vuk.
Dogodi se ono što je prirodno, dogodi se promjena. Pa ipak iz silnog straha, ljudi se u tom trenutku stisnu, prestraše, ukoče kao jež pred farovima automobila.
I gotovo!
Neki se oporave, neki tumaraju ostatak života u traumi iz koje nikad ne izađu.
Ali što bi bilo da svi na sebi primijenimo priču o praščiću koji gradi prvo od slame, pa kad se stvari uruše - izvučemo pouku, naučimo nešto novo. Tada počinjemo graditi kuću od drveta, pa kad i to ne zadovolji, gradimo kuću od cigle.
I kuća od cigle nije sigurna od izazova, može doći potres. Pa ipak i nakon toga, usvojimo novo znanje i gradimo kuću koja je otporna na potrese.
Ovo su sve metafore, ali jako su primjenjive.
Život je konstantna promjena. Pa zašto ju onda ne bi prigrlili, razveselili joj se? Svaka promjena tjera nas da se prilagodimo, da rastemo i da budemo bolji, pametniji, profinjeniji, napredniji...
Krenimo svjesno u nepoznato, stvarajmo promjene namjerno. Osnažimo se da zakoračimo u nešto novo i nepoznato, da nam krv poteče žilama, da se strast probudi u nama. Kreirajmo svoje vlastite promjene i naučimo se prilagoditi.
Postanimo svjesni kreatori svog života i uživajmo u ljepoti slobodnog, divljeg, razigranog i sretnog Vuka!
Pozdrav!
Ana
Post je objavljen 13.04.2017. u 08:24 sati.