Odrađen i zadnji sat prije malog predaha. Iako sam satove o Uskrsu i pjesme poput Lili Marleen mnogo radije i s većim guštem radio u socijalizmu, kad to nije moglo biti u kurikulumu i stoga nosilo sa sobom izvjestan, mada zbilja minimalan rizik (čini mi se da su danas mnogo opasnije verbalne zezancije- npr. kad sam jedne kapitalističke godine maturantima rekao da ne brinu, budući da zadnji zaključujem po rasporedu ocjene, da ću ih zaključivati uglavnom komunistički, odnosno svakom prema potrebama), bivši ravnatelj me vrlo brzo kao dobronamjerno u prolazu opomenuo da ne spominjem komunizam i politiku u nastavi, dakle iako te sate danas kad svi rade nešto prigodno otaljavam, ipak ostaje prostora za poigravanje simbolikom najvećeg kršćanskog nekom praznika, nekom blagdana. Odavno skoro baš pa ništa nije autentično i nedodirljivo i postoje tehnike za sve, pa zašto ne bi smišljali i vježbe na ovom području.
Meni to baš više i ne ide, ali moje je ionako samo da dajem početne smjernice i eventualno pomažem pri usmjeravanju.
Eto i to je završilo, valja nam sad usmjeriti ovo vrijeme kojim sami upravljamo.