Marketing
Deja vu
Zanimljiv je taj ljudski rod. Jako voli ograde, zidove i žilet-žice.
Davno, kad još nije bilo Europe kao političkog pojma, Kinezi sagradiše Kineski zid da bi se zaštitili od mongolskih hordi. Koliko su u tome uspjeli nije mi poznato, ali da su se uspjeli izolirati od ostalog svijeta to je bilo evidentno.
Puno godina kasnije, još jedno Carstvo se pobojalo da bi iz Raja kojeg su stvarali njegovi carevi moglo pobjeći mnoštvo podanika pa su sagradili tzv. Berlinski zid. No i u njemu se našlo rupa kroz koji su nezadovoljnici spomenutim Rajem uporno iz njega bježali. Od tih silnih rupa, zid se na kraju urušio.
Ubrzo je sagrađen novi zid, nazvan Schengenskim, uloga kojeg je da zaštiti Raj zvan Europska unija od zavidnih, a siromašnih, susjeda. Zid je bio dovoljno jak za te siromahe no kad su se pojavili neki mnogo očajniji ljudi iz zemalja kojima su Ameri darovali 'demokraciju', morali su zid ojačali žilet-žicama. Ni to nije bilo dovoljno jer su zajedno s tim očajnim ljudima u Raj počeli stizati i – teroristi, odlučni da ga razore u paramparčad.
Da bi im doskočila, skupina šalabajzera iz Bruxelles sličnih našim političarima, dosjetila se kako će riješiti problem njihovog ulaska u Raj. Na svakim 'vratima' koja omogućuju ulazak u EU-Raj odlučiše kontrolirati svakog putnika, svako vozilo, sve što se kreće i gmiže po zemlji (ptice im još uvijek nekontrolirano prelaze granicu, dokle će, ne zna se).
Kako su šalabajzeri, nije im palo na um da bi to moglo izazvati ne samo prometni krkljanac već da bi to moglo uništiti najpropulzivniju gospodarsku granu jedne od njezinih članica, ionako među najsiromašnijim, a koja još uvijek nije zaštićena tim tzv Schengenskim zidom. Stvarnost ih je brzo uvjerila na vrlo grub način kakvu su napravili glupost, pa su brže bolje povukli tu odluku. Stvari se nisu odmah vratile u prvobitno stanje jer tu novu odluku trebaju u život provesti opet neki drugi šalabajzeri (trenutačno imaju većih briga), pa je krkljanac još uvijek manje-više prisutan.
No zašto naslov Deja vu ovim pisanijama?
Nas starije te slike kolona automobila na graničnim prijelazima podsjećaju na 'mračna vremena' kad smo u svojim Fićekima, Spačekima, Stojadinima i Katricama stajali jednako tako pred graničnim rampama. Samo onda razlog nisu bili teroristi tzv Islamske države, već terorizam nestašice kave, deterdženta, banana i sličnih potrepština po koje smo odlazili u susjedne nam države gdje je tih potrepština bilo ili su bile bitno jeftinije.
Srećom po nas, devedesetih godina prošlog stoljeće, zasjalo je 'sunce demokracije i kapitalizma' i kolone su nestale. Nisu više bile potrebne. Dobili smo i mi katedrale potrošačkog društva, Billa, Kaufland, Spar, Lidl i na kraju i našu domaću katedralu – Agrokor. Dobro, ova posljednja se malo nakrivila, možda se i uruši, no nema brige ostat će njih dovoljno da se svakog dana, pogotovo nedjeljom, pomolimo Zlatnom teletu.
Nažalost, uz ove blagodati kapitalizma dobili smo i – teroriste. A da bi se spriječio njihov ulazak u EU-Raj, opet je trebalo napraviti zid. A svaki zid rađa kolone.
I tako se zatvorio krug već viđenog.
Post je objavljen 10.04.2017. u 15:51 sati.