Uistinu mi se povraća proteklih dana. Povraća mi se od naknadne pameti svih koji nešto znače u ovoj nesretnoj zemlji. Svjedočili smo tome već nekoliko puta, dovoljno je spomenut Sanadera i Vidoševića, ali ovo što se događa ovih dana vrhunac je falsitati i zloće.
Političari, ''institucije'', novinari, izdavači, bankari (tzv. investitori), poduzetnici veliki i mali (tzv. dobavljači), politički i ekonomski analitičari, konzultanti, doktori, profesori, akademici, kandidati za sljedeće izbore, perfin i estradnjaci krenuli uhvatit komadić slave na raspadajućem korpusu nacionalnog poslovnog diva. Svi objašnjavaju što se dogodilo, svi se usuđuju predviđat što bi se moglo dogodit i na koncu se usuđuju predlagat što bi trebalo učinit. Svi su sad pametni, obaviješteni, zabrinuti i spremni naciji ponudit rješenje, vjerojatno na račun same nacije …….. ne znam.
I svi, ili gotovo, gotovo svi zaboravljaju ili ne žele sjetit se činjenice da je ama baš sve što se događalo u i oko narastajućeg Agrokora ukazivalo upravo na ovakav rasplet. Ili bolje reć - zaplet. Gdje je bila nacionalna svijest, financijsko znanje, ekonomičnost, novinarska pronicljivost i hrabrost, politička moralnost i etičnost (sori, baš sam lud, tega u politici nema!), dežurni teoretičari zavjera, budnost nadležnih ''institucija'' dok je najveći od njih 200 pumpo i napuhivo svoje ponosito carstvo na račun nacionalnog kapitala, političkog pogodovanja, potplaćenih radnika, neplaćenih dobavljača, ucijenjenih medija i novinara te riskantnih pozajmica. I istovremeno cijelo svoje pleme pretvaro u plemićku svitu, novovijeke hrvatske šuplje skorojeviće koje su nam plaćeni i ucijenjeni mediji uporno prezentavali ko ostvarenje hrvatskog sna u realnom vremenu, svojevrsni obiteljsko - društveno - političko - gospodarski realiti šou u kojemu je sve besprijekorno šesno i skladno osim što je gospođa princeza malo punašnija. Pa je onda nacija pratila i naporno mršavljenje. Svi zaboravljaju vremena dok su drhtali pred poduzetničkim suverenom i okretali glavu na svaku financijsku i poslovnu mangupariju. Vremena kad su spremno mijenjali i zakone i prostorne planove kako bi se ostvarile i najsmjelije poslovne želje. Balun se napuhivo i napuhivo dok nije puknuo. I puknuo je skoro sam od sebe. Dobro ajde, ruski ambasador ga je malo bocnuo i onda …….. BUUUUUUUM!!!!! Bilo je samo pitanje vremena. I što sad??? Ne znam, bit će nešto. Nikad nije bilo da ni nekak bilo …….
To me ne brine. Brinu me ovi silni generali nakon bitke. Oni koji nijesu htjeli, znali ili smjeli vidjet što se događa zadnjih dvadesetak godina. A sad bi hapsili. Možda i strijeljali? Da ih se pušti. Todorić će vjerojatno poć uživat u svom šušnju koji je cijelo vrijeme sklanjo na sigurna i nedostupna mjesta, a nama će ostat ovi falsi mudraci u čijoj zavjetrini će se razvijat i rast novi todorići s novim balunima i piramidama. Posebno su mi dragi teoretičari zavjera. Od njih ne mogu prestat povraćat satima. Sad nam objašnjavaju razno razne geopolitičke uzročno posljedične veze, a pamet im je smetala godištima za razumjet zašto neko nekome posuđuje solde iako zna da mu ih neće moć vratit. Razlog je jednostavan za one koji smiju mislit svojom glavom, zato da bi ga stavio pod kontrolu ili potpuno preuzeo u trenutku kad mu to bude odgovaralo. Pa ako se uistinu radi o nacionalnim interesima gdje su bili pametnjakovići da to spriječe na vrijeme. Ali ne, oni su se u svojim malim mračnim nacionalističkim dušama poskrivečki naslađivali kako naš hrvatski car pod nadzor stavlja navodno strateške interese Slovenije, BeHa i Srbije ………. Kratkovidni uskogrudni divjani ……. I što preostaje drugo do izmomitat se ………
Post je objavljen 08.04.2017. u 12:13 sati.