Pregled posta

ASPARAGUS BENEDIKTUS ILI ISKUPLJENJE U SPAVAĆOJ SOBI

Nazvao me Sinke sav usplahiren.
- Moram te vidjeti!
- Ne mogu, radim – rekoh prešućujući ono kancerogeno: protiv sebe.
- Trebam te, dogodilo se nešto stravično – insistirao je.
- Ma, samo me navlačiš!
- Ne, ozbiljno, u Maraskinu, za sat vremena, pliz!
Učinilo mi se da mu u glasu vibrira malo istinske tjeskobe.
- Aj''dobro – pristadoh.

Sjeo sam u na terasu kafića i naručio pivce. Sa sobom sam ponio knjigu znajući da će Sinke kao i obično kasniti. I tako sam sjedio, pijuckao piće i čituckao knjigu.

***

Sinke se srušio na pleteni naslonjač i svrnuo pogled u stranu.
- Zdravo – rekoh, no on ne odvrati na pozdrav. Prečuo me. Samo je buljio u prazno kao hipnotiziran. I što sad? Vratih se čitanju. Čuo sam ga kako naručuje dupli viski. Kada je konobar donio piće trgnuo ga je poput profesionalca.
- Jebemti, nećeš vjerovati što se sinoć dogodilo! – živnuo je iznenada.
Evo ga, ponovo ću morati slušati o njegovim seksualnim podvizima, pomislio sam. No, na to se uglavnom i svodio naš odnos: on se hvastao s činjenicom da fuka "piletinu", a ja bih slušao. Ponekad bi na zaslonu smartphonea potkrijepio priče pokazujući mi slike i filmske uradtke. Lakoumne djevojčure pozirale su u zavodljivim pozama, u seksi gaćicama, s podignutim topićima dajući na uvid grudi koje su bile u neskladu s tankim tijelima, baš kao da im je već bila ugrađena dodatna oprema – silikoni. Kućni pornići snimljeni su uglavnom sporazumno, no neke je Sinke snimio potajce, skrivajući uređaj u ukrasnoj kutiji na stolu. Pamtim onaj na kojem je si je flomasterom iscrtao hitlerovske brčiće, a tijelo išarao kukastim križevima. Grubim i odrješitim glasom izdavao je zapovijedi plavuši tupog pogleda kako da ga opslužuje. Jawohl mein führer, bespogovorno je izvršavala zadaće njegova Eva Braun. Sinke je to nalazio smiješnim. Ja ne. Izazivalo je nelagodu i pribojavao sam se da će završiti u nekom žešćem SM-u, te da ću se morati stidjeti umjesto njega. To sam mu u ostalom i rekao, na što je on samo nonšalantno odmahnuo rukom. Sve su to bezazlene igrice, ja nisam umobolni poremećenik, ustvrdio je.

A sada je pripovijedao:

- Jučer u Hemingwayu upoznam tu malu... ma pičić k'o bombončić... Lejla, veli ona da se zove... nabacim spikicu... sim-tam... korak po korak, pa pitanjce: kaj veliš da odemo do mene, bumo pogledali neki treš hororac... je-je, hi-hi-hi, može, prihvati ona... si za vinčeko..... pazi vinčeko se zove Klinka... Klinka za klinku, velim... ne, ne serem... vidi (izvadim rashlađeno vino iz friđa)... otvaram bocu... dajem joj da šnjofne čep... riječ je o mladom slatkom flaširanom vinu... pročitam s etikete seksualno sugestivan tekst... potom 13,5 posto alkohola vodi nas u zagrljaj, pusica-sim, pusica tam... sve napreduje prema planu i programu... neprimjetno otkopčam šlic... joj vidi ga... moj se mezimac probudio... možeš li mu dati pusu, i njemu treba pažnje, ljubavi... ne samo da ću mu dati pusicu, lafe, već ću ga posisati do zadnje kapljice, veli ona... oho, uskliknem, volim kada govoriš prljavo...

Potom nenadan obrat:

Mala ustane, izrekne nešto poput spritus santus agnabas litum ter siminus popitus i ja odletim unazad, tresnem o Šebaljevu sliku, izvrnem se naopačke te ostanem pritisnut o zid nevidljivom silom. Međutim, kur mi je i dalje stršao kao lud.
Ona priđe.
- Želiš li još uvijek da ti ga popušim?
- Pa sad, Lejlice dušo, ovo je vrlo neobična situacija, ali ne mogu reći da me ne uzbuđuje!
- Znaš, trebala bih ti otfikariti kurac i baciti ga izgladnjelim psima, ali to bi bila preblaga kazna. Uostalo, mogao bi napraviti karijeru kao operni kastrat.
- Lejlice, milo, čemu sve ovo?
Ona ni da trepne svojim velikim crnim očima.
- Znam te Sinke, znam sve o tebi. Ti si loš čovjek koji se krije pod krinkom zaigranog, nikada dorasla dječaka! Podvaljuješ sve u šesnaest. Treba ti poštena pouka!
Ponovo je izgovorila čarobne riječi i sred sobe se uz ružičasti –puf! –oblak dima stvorio fikus.
- Ovo je Asparagus Benediktus, vrlo osjetljiva biljčica! Vaše su sudbine odsad u neraskidivoj vezi. Moraš se brinuti za nj. Naglašavam i triput podcrtavam: TI se moraš BRINUTI za nj!, ne tvoja stara majka ili eventualna kućna pomoćnica. Ukoliko se zbog nemara, aljkavosti, nebrige sasuši, isti tren sasušit će se i tvoj kur. Nikakva kemija, viagre i slična pomagala za potenciju neće mu povratiti vitalnost. To slobodno zaboravi! Razumiješ li što govorim?
- Nisam siguran, mislim visim ovdje naglavačke poput šišmiša... pomoglo bi da me okreneš...
Pokretom kažiprsta, kao da pomiče veliku kazaljku na zidnom satu ona me postavi u okomit položaj. I dalje sam bio stiješnjen uza zid.
- Priponovit ću: sasuši li se biljka, ode kur! Sinke, krajnje je vrijeme da počneš mariti za neko živo biće, pa makar to bio Asparagus Benediktus. Neka ti je sa srećom – rekla je i rasplinula se. Tresnuo sam na pod i ozlijedio lakat lijeve ruke.

Gledao sam Sinkea u nevjerici, a onda prasnuo u smijeh. Smijao sam valjda dobrih pet minuta.
- Stigla te zaslužena kazna – primijetio sam i otpio piće.- A sad ozbiljno: na čemu si?
- Na čemu? Ničemu! – rekao je iznervirano.
- LSD, mesklain, bunika, DMT, muškatni oraščić, PCP, esencije ludih gljiva ili neki posve nov halucinogen – ustrajao sam u tome da je droga u pitanju.
- Konobar, još jedan dupli viski amo – dreknuo je. - Kažem ti: na ničemu!
- Dragi moj, onda ti je netko u Hemu podvalio nešto opako u piće...
- Da, odi i reci to onoj usranoj biljci što stoji sred mog dnevnog boravka.
- Želiš reći da sred sobe doista imaš Asparagus Benediktus?
- Nego, i nije nimalo lijep!
- Jesi li pogledao na netu kako se održava?
- Jesam... i kada smo već kod toga...
Naglo je ustao i stojećki strusio viski.
- ... moram poći...
- Kamo ćeš?
- Moram ga zaliti... i presaditi... premalena je teglica u kojoj se trenutno nalazi...
- Imaš Poljoopskrbu u Maksimirskoj, to ti je usput – savjetovao sam dometnuvši - I uzmi nešto nitratnog gnojiva te hormon rasta.
- Da-da - promrmljao je rastresano i otperjao.
Gledao sam kako grabi na onim svojim dugačkim nogama i u drljapastim čizmama od 200 milja. Bogati, nikada ga nisam vidio da se tako brzo kreće. U dogledno vrijeme morat će potražiti hođinu pomoć, no pitanje je li hođa dorastao moćima vještice. A opet, ako nije hođa, tko jest?

muzika za ugođaj: Clapton, Layla


Post je objavljen 07.04.2017. u 04:19 sati.