Ljudi kažu da je srednja škola najbolje razdoblje u životu.
Isto kažu za faks.
Ako moram birati, biram srednju, uvijek, oduvijek, zauvijek, svaki put bez iznimke.
Sjećam se kako sam, dok sam završavala osnovnu, jedva čekala da srednja počne. I kada sam napokon dočekala, shvatila sam da se isplatilo čekati. Prvih nekoliko rođendana slavili smo svi zajedno. Nismo se svi poznavali međusobno i trebalo je vremena da nađemo neke osobe s kojima ćemo se slagati bolje nego s drugima. Uskoro je i to došlo, no to nije ništa značilo. Kada je bio problem ili glupost ili dogovor, složili smo se u većini slučajeva i bilo je super.
Iako mi je srednja znala donijeti mnogo stresa kada su bili ispiti ili popravni iz njemačkog, čak i neki satovi i neki profesori, ili je jednostavno bio takav dan... sada kada pogledam unatrag vidim samo sreću. Nedostaje mi tih 28 ljudi, svaki poseban na svoj način. Čak i dok su me živcirali, bili su mi dragi. Čak i kada mi je bilo dosta svega, bilo mi je super.
U trenucima kada sam mrzila srednju, voljela sam ju. Kako se kaže, pamtim samo lijepe dane.
Sad kad pogledam slike iz te predivne, najbolje 4 godine u mom životu, oči su pune suza. Što nostalgije, što sreće... imati toliko lijepih uspomena na tolike ljude, toliko situacija i događaja koje bih u trenu izabrala ponoviti! Sve od predstava, druženja poslije ili prije škole, izlazaka, maturalca, maturalne, norijade... čak i sva naša okupljanja i druženja nakon završetka škole.
Ponosno kažem da se uspijemo okupiti u većem broju bar jednom godišnje otkad smo završili školu.
Nisam sa svima u kontaktu, ne vidim se sa svima stalno... ali bih odabrala vratiti se u njihovo društvo, u školske klupe s njima u trenu.
Post je objavljen 04.04.2017. u 21:36 sati.