Ljeto je babje-miholjsko
Bez maglice i oblačka dan
Topao vedar i osunčan
Nebo .plavo oko djevojačko
Sjedim pod strehom namamljen
Milinom postojanja omamljen
Od trajanja premoren
O sunce moje, sunce drago
Daješ mi vedrinu snagu
Toplinu,sve moje blago
Griješ mi tijelo,kosti stare
za dobrotu Ti svi ne mare
poticaj si života,čudesna bajka
svim na zemlji mila majka
bez Tebe nema života
dokle Ti, ko glasnik čuda
ne pobudiš svjetlom i toplotom
pup na grani da prolista
nemušto srce da zakuca
i ljuibav nježna da procvjeta
Još tad ruke pružene
Tankih prsti ,drage i malene
toplinom bez rijeći, nijemo
kazuju,ruci mojoj ono
samo srcu i duši znano
o sreći što ih melem veže
sve dokle životna iskra seže
I tako, uz združene ruke
u ljubavi jednoj, dok je bivanja
hvalim Stvoritelja i Sunce Tebe
za sreću moga postanka
opstanka i svega trajanja
u očekivanju noći mirne
i tijelu vječnoga snivanja
Domoljubac - Zvonimir tomac, iz zbirke 'Snježni cvjetići - pahuljice intime'
Post je objavljen 04.04.2017. u 15:07 sati.