Oko glave svake osobe u prostoru je sve stvarno realno. Stanja se mijenjaju
međutim to nije problem za jednak doživljaj.
Kada čovjek logično misli, ne prihvaća realno nego osjeća emocije iznutra. To je duševni poremećaj, psiha ili mašta umom.
Namjerno je to urađeno sa svakom bebom po rođenju, jer je to logično da se održi vlast u državi, crkva, brak i sve drugo čime se čovjek bavi.
Kada je rascjep ličnosti?
Iznutra prostor je mali ograničeni univerzum, kao crno. Van kože je svijetlost kao bijelo. Promatranje treba biti neutralno između tih krajnosti i to je kao po libeli na nuli, kao u ogledalu.
Kada misliš između crno i bijelo pronalaziš nekakve nijanse psihe i upravo je to rascjep, nije jedno nego dva viđenja ili više, čime doživljaj nije jasan. Džabe osjetila prenose bez pogreške, ako to ne prihvaćaš u krvi i u mozgu.
Post je objavljen 03.04.2017. u 14:27 sati.