Nisam sklon ni pisanju ni čitanju poeziju. Ipak napisah u jednom trenutku ta četiri čudna stiha u kojima se ogleda moje raspoloženje u posljednje vrijeme. Ne treba te se brinuti, još neću putem o kojem pjesmu pojem (barem se nadam), već mi je želja da bolji poznavatelji poezije među blogerima procjene vrijedi li to nešto ili pak je to samo trabunjanje vremešnog čovjeka kojem je pun kofer (još bolje: pun kufer) ovog svijeta.
Želim…
…utrnut poput plamena svijeće,
…da nitko za mnom zaplakat neće,
…nestat k'o da me nikad bilo nije,
…tek nad grobom nek' smrt mi se smije.