Marketing
Rustikalno
Naletili smo, vozeći se na ručak, po tko zna koji put na istu foru, zaobilaznica je bila zatvorena i morali smo mijenjati teško smišljeni plan "kamo izaći", naletili smo dakle na restoran koji smo jednom dugo tražili i nismo pronašli "Panoramu rusticu". Prije toga smo malo čavrljali o tome što ćemo kuhati, kad si više ne bude moglo priuštiti odlaske na ručke vani, jer drugaricu se planski praktično prisiljava na prijevremenu mirovinu, a i kod mene poslovna situacija nije blistava, nemam više stres s rukovodstvom škole, ali imam ljubomoru zbog onog što me i ispunjava nespokojem, malog broja učenika. Neki dan sam brbljao s bivšom učenicom, sad uspješnom poslovnom ženom o bitnosti optimizma i ambicije na radnom mjestu, njoj nije jasno da nas ima otpisanih, društvo ne može financirati luksuz nekog drugog stranog jezika osim engleskog, ionako previše mladih odlazi van.
Ipak danas neću previše odstupati od predviđene teme. Rustikalno je trend, rustikalno se slavi, građenje na selu se promovira. Baš sam neki dan primjetio, koliko će se vlasti nakupiti novog novca s tim porezom na nekretnine, koji predviđa i porez na samu mogućnost građenja, ovo slavljenje čistog zraka ispada nešto kao topovska priprema. Sad mi je jasno zašto svojevremeno nismo našli restoran, zbunila me riječ panorama u nazivu, nekako sam naivno podrazumijevao pogled iz birtije. Ambijent je simpatičan kao i komponiranje jela, uz ražnjić je u cijenu uračunato povrće pripremljeno u voku, vidi se da kuhar ima inspiracije, nije loše za 45 kuna, a i Jin je bio zadovoljan.
Poslije smo obavili posjet groblju na Kozalu, zanimljivo, tamo uz groblje se Jin brzo uklopi u lokalno društvo i niskim se ne svađa, ja ga pustim i promatram iz daljine. Kao i život.
Post je objavljen 31.03.2017. u 16:55 sati.